Na čemu ste?

Došao jedan ortak, iz zapadnog civilizovanog sveta, posle dužeg vremena, u svoju rodnu grudu, čemer i jad. Normalno da smo se videli i da smo taj naš susret proslavili kako dolikuje. Zarakijali smo se mi samo tako. Nakon silnog evociranja uspomena i prisećanja kako smo bili mladi i ludi, kako ništa nismo znali i kapirali, ali kako nam je ipak tada bilo baš super, iako je situacija bila baš „jebi mu mater“, ja ga upitah kako mu se čini naša državica posle dugogodišnjeg odsustvovanja i boravka u civilizaciji, da li smo gori nego što smo bili i slične fore. On se zamisli pa nakon nekoliko trenutaka reče. Parafraziram.

Haos, druže moj. Haos. Drago mi je da sam sreo neke ljude. Posle toliko godina. Ništa više od toga. A čini mi se da je sve veći raspad. Nego da pitam ja tebe nešto. Ima li neko u ovoj Srbiji ko ne pije te jebene tablete. Ovde svi piju neke tablete? Nebitno je da li su za pritisak, protiv bolova, antidepresivi, tablete za smirenje, tablete za mršavljenje ili potenciju. Svi se kljukaju se ko zna kakvim sranjima. Koji vam je Q čoveče?

tablete obrok

Ja kao da sam jedva čekao to pitanje kao navijen krenoh da pričam.

I ja sam primetio tu pojavu. Svi se kljukaju nekakvim tabletama. Ali dobro je da i tako funkcinišemo. Pogledaj samo 25 godina unazad i kako živimo od tada pa sve do današnjeg dana. Prođe četvrt veka a mi i dalje tapkamo u mestu. I dalje smo crne ovce i najgori od svih. I dalje nas sputavaju, cepaju, gaze i uništavaju. Samo su se promenile metode. Nekad je to bio embargo, pa bombardovanje a danas je to međunarodna politička prisila. I gde god da se okreneš vidiš bedu i jad. Vidiš raspad sistema. Počeli smo da pucamo po svim šavovima. Ljudi jednostavno više ne mogu da izdrže i da podnesu taj pritisak. Prestali su da se nadaju da će doći taj dan koji godinama unazad iščekuju i zbog kojeg su srušili Miloševićev režim. Shvatili su da i deceniju i po nakon toga ne žive nimalo bolje ako ne i suprotno.  I da li je, kada sagledamo čitavu situaciju, bio moguć drugačiji ishod? Konzumiranje tableta je možda najbezazlenija opcija u celoj priči. Mnogi nisu bili te sreće. Nisu izdržali. Jednostavno srce im je prepuklo, strefio ih neki šlog koji je od njih napravio ljude biljke, nepokretne i odsečene od čitavog sveta, ili ih razorio neki rak tako da su pre vremena otišli Bogu na istinu. Oni koji su ostali u životu nisu prestali da strahuju i strepe za svoj posao, za svoje najbliže, za svoje zdravlje, za svoju budućnost… Normalno, da je nerviranje sastavni deo svega toga. Zato nije nikakvo čudo što su mnogi krenuli sa konzumacijom raznoraznih tabletica. Sva ta nezadovoljstva, nervoze i neuroze, godinama unazad neminovno su morala da da izazovu neku anomaliju, da načine štetu, prouzrukuju defekt, rode bolest. Neke su udarile na srce. Neke u glavu. Neke u ponos. A neke u dušu. Zato se i konzumiraju te silne tabletice. Da se preživi. Da se lakše podnese surova realnost. Da se zadovolji vlastiti ego. Da se produži još koji dan sumornog, jadnog i depresivnog života. A farmceutska industrija samo mlati kintu. Što je više bolesnika veća je i zarada. A u Srbiji je mnogo bolesnih. Što mladih. Što starih. Gde god se okreneš sve neki bolesnici. Postali smo jedna globalna bolnica. Globalna ludnica. A da li je u društvu bolesnih moguć prosperitet i ko će zapravo prosperirati u čitavoj priči? To su pitanja za sebe?

Ortak je pažljio slušao šta sam mu govorio, samo je klimao glavom i ćutao. U jednom trenutku dohvati već polupraznu flašu rakije i brzo nam nasipa po rakijicu, podiže svoju čašu i reče:

Da smo mi živi i zdravi. Bitno je da ti ne konzumiraš ništa od tih sranja. Bitno je da si ti ostao zdrav i normalan.

Ja nazdravih i popih na eks tu ljutu prepečenicu, taj domaći antidepresiv i lek za sve boljke koji sam lično ispekao. Od neprskanih šljiva iz vlastitog voćnjaka. Svako ima svoje metode lečenja i svog izabranog lekara. Ja sam izabrao da se lečim na ovaj način. Priroda je priroda. Mada me u zadnje vreme sve češće nešto žiga u predelu jetre. To je sigurno od nervoze. Da sigurno je od toga. Nema od čega drugog.

rakija

 Tekst sa sličnom temom: Popij tableticu

14 thoughts on “Na čemu ste?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!