Kič je estetski ideal svih političara, svih stranaka i pokreta.
U društvu u kojem žive, jedan uz drugoga, razni politički pokreti koji jedan drugome ometaju i ograničavaju uticaj, možemo još kako-tako izmaći inkviziciji kiča; pojedinac može zadržati svoju individualnost a umetnik može stvoriti neočekivana dela. Tamo, međutim, gdje je sva vlast u rukama jednog političkog pokreta, ubrzo ćemo se naći u carstvu totalitarnog kiča.
Milan Kundera – Nepodnošljiva lakoća postojanja
