Izložba slika SAGOREVANJE zasjala punim sjajem

Dana 22.11.2022. godine u 19 sati u galeriji Doma kulture „Stevan Mokranjac“ u Negotinu održana je samostalna izložba Anite Gavrilović pod nazivom „Sagorevanje“. U prepunoj galeriji izložbu je otvorio domaćin Doma kulture Milan Radosavljević. On je prisutnima predstavio sažetu biografiju slikarke i dao kratki osvrt na Anitino stvaralaštvo. Nakon njega reč je dobio Miljan Ristić koji je izneo svoj doživljaj „Sagorevanja“. Po završetku Miljanove priče i čitanja slikarka Anita Gavrilović se zahvalila prisutnima i pozvala ih na druženje i razgledanje slika. Nakon toga krenuo je neformalni deo „Sagorevanja“. Prisutni su u jednoj opuštenoj atmosferi pijuckali dobro domaće vino, mezuckali ukusne zalogajčiće koje je Anita specijalno napravila za tu priliku i razgovarali.

Utisak prisutnih je u potpunosti pozitivan. Zaključak je da odavno neka izložba slika nije bila posećena u tolikom broju. Ne treba zanemariti činjenicu da je ceo dan padala kiša, ali i da te loše vremenske prilike nisu odvratile ljude od „Sagorevanja“. Izgleda da se Negotincima dopadaju Anitine slike. Možda baš zato što su ponudile i pokazale nešto novo i drugačije.

Rezime: „Sagorevanje“ je rezultiralo sjajem, krajnjim ciljem i samim produktom izgaranja i u ovim sve hladnijim i kišnim danima ponudilo jedan topao i veseo događaj.

Tekst koji je objavljen u Katalogu „Sagorevanje“ a koji je Miljan napisao i pročitao na otvaranju izložbe:

Opus slika „Sagorevanje“ Anite Gavrilović predstavlja petnaestak slika, koje se bave ljudskim bićem, njegovom spoljašnošću ali takođe i njegovom unutrašnošću. To vizuelno prikazano izgaranje može se u izvesnom smislu dovesti u vezu sa Anitim slikama iz opusa „Metamorfoza“ iako se estetski i sadržajno prilično razlikuju. Ona nit koja ih povezuje odnosi se na pokušaj da se slikom prikaže i iznese stanje duha i emocije jednog ili više ljudskih bića. I Anita to čini sa velikim uspehom.

Sam naziv opusa „Sagorevanje“, nedvosmisleno upućuje na frazu „Bolje je sagoreti nego izbledeti“ koja se u svetu popularne kulture vrlo često citirala i analizirala.

„Bolje je sagoreti nego izbledeti“ je stih iz pesme Nila Janga Hey Hey, My My (Into the Black) koji je uticao na mnoge bendove: Sex Pistols, Nirvanu, Def Lepard… i jednostavno znači da treba da se držite svojih snova i uverenja dokle god možete, dok vam ne unište život i razum i ljusku vašeg bivšeg ja, umesto da jednostavno odustanete i kapitulirate pred većim društvenim snagama koje nastoje da vas normalizuju i unište vaš kreativni duh. Simbolika sugeriše, da treba goreti i patiti, a ne bledeti u beznačajnosti i biti zaboravljen.

Fraza poručuje da je bolje pokušati svom snagom i ne uspeti, nego odustati.

Sa druge strane Sagorevanje se može shvatiti i u pozitivnom kontekstu.

Za tu priliku spomenuću još jednu izreku koja se u izvesnom smislu povezuje i sa Adolfom Hitlerom „Ako želiš da sijaš kao Sunce najpre moraš da izgaraš poput Sunca“. Postoje mnoge tvrdnje da je ovo rekao Hitler ali se ova izreka pripisuje indijskom fizičaru i vazduhoplovnom inžinjeru Abdul Kalamu.

U svakom slučaju samo izgaranje i poređenje sa Suncem upućuje na posvećenost, istrajnost u svemu onome čime se bavite. To je jedini način koji vodi ka uspehu. To je jedini recept za uspeh. Ali ukoliko nema dovoljno snage i čvrstine, u tom procesu sagorevanja mnogi izgore i nestanu. Malo njih zasija poput Sunca.

Na kraju krajeva svi mi u manjoj ili većoj meri izgaramo živeći ovaj život. Vreme nezaustavno teče što se odražava na naša tela, duh i intelekt. Time se bave i Anitine slike. Tim vidom sagorevanja koje se manifestuje kroz propadanje materije i fizičkog što opet utiče i na degradaciju duha sa jedne strane i potpunoj posvećenosti i davanju svog maksimuma u cilju realizacije svojih planova i ostvarenja svojih snova sa druge strane.

Opus „Sagorevanje“ čine slike naslikane različitim tehnikama od ugljena do laviranog tuša i uglavnom su na slikama naslikani pojedinci, što poručuje da je „Sagorevanje“ u većoj meri okrenuto samom ljudskom biću, individalizmu, dok je „Metamorfoza“ bila fokusirana na kolektivizam. To je i glavna razlika između ova dva Anitina opusa. „Sagorevanje“ u tom smislu nosi taj psihološki aspekt i tako omogućava veći stepen identifikacije posmatrača sa naslikanim jer svako od nas sagoreva i gori na svojim vlastititim paklenim vatrama.

Anitine slike su prepune simbolike i predstavljaju jedan psihološki i gotovo filozofski prikaz ljudske prolaznosti i dekadencije. Anita je naslikala sva ta bolna i teška duhovna stanja i emocije koje svakog od nas u manjoj ili većoj meri muče i proganjaju. Anitine slike jesu ekspresija osećanja, duhovnog i mentalnog iskustva koja su posredstvom boja dobila svoju likovnu formu i oblik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!