Doleprezentovani pismeni sastav napisao je moj mlađi sin od devet godina. Svakako da klinac još uvek ne kapira moge stvari u životu, ali me je tekst prilično nasmejao i oraspoložio zato sam i rešio da ga objavim na blogu. Kao prvo, Fića već ima čarobnu moć, jer se sve njegove želje i prohtevi uglavnom ostvare i uspune. Jeste da mi kao roditelji maksimalno ulažemo truda da to ostvarimo, ali svakako da nas Fićina moć ka tome usmerava. Kao drugo, biti human, dobronameran i nesebičan i jesu božanske vrline i osobine. Osobine koje danas retko ko i poseduje a koje našeg Fiću već krase. On ne želi biti Bog, jedan i jedini, kao ovi Bogovi kojima se mnogi, hiljadama godina unazad, klanjaju. On treba i želi društvo za igru i šalu. Zato za razliku od ovog našeg hrišćanskog Boga, on ne želi stvoriti čoveka, inferiornije biće u odnosu na sebe, nad kojim će dominirati i kojim će manipulisati, već Boga koji će biti ravnopravan njemu, koji će mu biti dobar prijatelj, ali i dostojan protivnik. A to je već neki novi koncept religije, zar ne? Nego da više ne filozofiram pročitajte Fićin pismeni rad i sve će Vam biti jasno.
Da imam čarobnu moć – Filip Ristić
Kada bih imao čarobnu moć, ja bih bio Bog. Pomagao bih svim ljudima kojima je potrebna pomoć. Stvorio bih još nekoliko Bogva. To bi bili moji drugovi i drugarice. Onda bi bili najbolji drugovi, zajedno bismo se igrali i ludo provodili. I svi bi bili srećni i radosni, jer bih ja svojom čarobnom moći sve ljude načinio srećnim i radosnim.
Bio bi to divan svet sa takva dva drugara kao božanstvima
Deca su genijalna!
Breskvice
da ovaj svet bi stvarno bio mnogo lepše mesto kada bi deca bila glavna
Haha, pa i Bog je stvarno stvorio najboljeg drugara Nemanju, samo je čuven pod drugim imenom
Alex
misliš na Hrista?