– Tata da li znaš da je jedna moja drugarica operisala slepo crevo. Mnogo je bolelo. I uspavali su je da bi je operisali. A čime su je to uspavali?
– Anestezijom.
– A šta je to anestezija?
– Anestezija je injekcija koja se daje ljudima pre operacije i onda oni „zaspu“ i ne osećaju bol dok ih operišu.
– Da li boli kada se daje anestezija?
– Malo.
– I onda kada ti daju anesteziju, ti zaspiš i tebe ništa ne boli dok te operišu. Drugarica mi je rekla da se samo probudila i da je bila operisana i da se ničega ne seća. Malo je boleo stomak i bilo joj je muka. Tata a ti, da li si ti operisao slepo crevo?
– Nisam.
– A šta je to slepo crevo i zašto ga zovu baš „slepo crevo“?
– Slepo crevo je „nepotreban” nastavak debelog creva, nema nikakvu svrhu pa su ga ljudi tako nazvali. Slepo crevo.
– A čemu služi to slepo crevo?
– Ne služi ničemu.
– Pa ako ne služi ničemu zašto ga ljudi onda imaju? Šta će im?
– Znaš sine, svi ljudi imaju mozak ali mnogima i on ne služi ničemu.
– Kako to?
– Shvatićeš jednog dana kada porasteš. Nego pusti sad to slepo crevo i anesteziju. Da li hoćeš da ti tata kupi sladoled?
-Tooooooo care!
*Jučerašnji razgovor između mog desetogodišnjeg sina i mene. Morao sam da ga objavim.
Mani ti to sve, daj sladoled!
Branchester
ponekad je najbolji odgovor na mnoga dečja pitanja SLADOLED. Deci pruža slatko ledeno zadovoljstvo a nas roditelje spašava davanja odgovora na pitanja na koje nemamo adekvatne odgovore
He,he ssladoled je zakon
i za decu i za roditelje