DemoNkratija

Još 2001. godine, kada smo tek počeli da kontamo šta nam se to dešava, napisao sam esej »DemoNkratija«, i isti objavio 2004. godine u istoimenoj knjizi. Naglašavam da sam tada bio mladić od dvedeset i kusur godina i da shodno tome mnoge stvari nisam kontao niti znao a demokratija je tek zakoračila u naše živote, tako da bih sada ovaj esej napisao mnogo drugačije. Međutim, hajde da vidimo kako sam tada razmišljao, da li sam bio u pravu, da li se nešto ustvari promenilo i ako jeste u kom smeru je otišlo..

DemoNkratija

.


U novije vreme, u vreme naše nove istorije, uvideo sam nešto, nešto što sam i pretpostavljao da će se desiti. To nije ništa strano nekom  normalnom čoveku, ali ima mnogo onih koji još uvek nisu ništa shvatili, niti će ikada shvatiti. Šta da se radi, takvi smo ti mi, prostaci, marva nekulturna, bez nacionalne svesti i nacionalnog integriteta. Ponosni na ko zna šta, kao jarčevi, hoćemo glavom kroz zid pa nema veze što će kao tikva pući. Bitno je da mi nikom nećemo dozvoliti da nama upravlja. Gle apsurda! Nisam znao da smo toliko nezavisni i samostalni. Najviše me nerviraju oni ljudi koji izigravaju neke mozgove a u stvari ispadaju samo glupi i smešni. Misle da ako koriste neke strane termine u svom izražavanju smatraće ih pametnijim. Sada i babu na pijaci, koja prodaje kiseo kupus i jaja, možeš čuti kako pominje tranziciju i demokratiju. A da li baba zna šta je tranzicija? I kada bi je pitali :     „Baba šta je to demokratija?” Ona bi odgovorila : „Ne znam ti ja sinko te stranjske reči, ali po meni ti je to da jaja koja sam do jučeraske prodavala po dva dinara sada gi prodajem po pet, ali opet si imam manje pare nego kad sam ih prodavala po dva. Ništa si ja bre ne razumem tu demokratiju”.

I sada ta baba treba da se pita o nečijoj sudbini i treba da glasa. Njoj je jedino stalo do njenih jaja i ništa joj drugo nije bitno. Samo da baba uvali dedina jaja i da glasa, zna se za koga. Zato se takvi ljudi i stimulišu sa dva kila šećera i deset posto povećanja penzije kad se za to ukaže prilika. Nego kada bi i nekog obrazovanog čoveka upitali šta je to demokratija, pitanje je da li bi ste dobili precizan odgovor. Zato ću ja da malo razjasnim taj pojam (ja kao znam šta znači?). Demokratija je kovanica od dve grčke reči:  dèmos što znači narod i kratéõ što znači vladavina. U slobodnom prevodu to znači vladavina naroda, ali da li vlada narod? Kako da vlada, kad se ni za šta ne pita,  a i za to što se pita, on se ne odlučuje. Pa kako to može da bude vladavina naroda. I u „odavno sahranjenom”  komunizmu je vladao narod. Da, vladao je neko u ime naroda. I sada se vlada u ime naroda. I bolje je tako, jer dati vlast narodu, bilo bi isuviše pogubno. Jer narod je i onaj čobanin, ona  sponzoruša, bivši režimac, baba sa jajima, hrpe penzusa, razni lezilebovići, ljudi vezisti, turbo folk populacija, đankići u krizi, doživotni studenti i još mnogi drugi. I oni treba da vladaju? Da, treba da vladaju. Jer to je demokratija. Kako u Americi mogu preCCCedniku da puše razne fufice, tako kod nas mogu vladati i babe sa jajima. Jer ako narod tako hoće, tako će biti. Ama, ja vas pitam, koji narod? Narod u kome ima 50 posto nepismenih. Narod sa najviše intelektualaca, koji su kupili diplome u novoosnovanim privatnim školama, gde se ispit polaže u zavisnosti koliko platiš.  Narod sa najviše nepismenih i neobrazovanih intelektualaca, akademika. Akademici koji ne znaju šta znači reč tranzicija.

I stvarno šta je to tranzicija ? Ne znam, to nije srpska reč. Da li neko zna neki strani jezik da mi prevede ovu reč ?   Svi pričaju tranzicija, tranzicija, šta moj tranzicija. Pustite nas na miru. Dosta nam je i nesvrstanih i izolovanih sada još da tranzitiramo. Dokle bre više da nas jebu a da ne znamo čiji nam je u guzici. Dokle te igre i igrarije nad našim životima? Šta smo mi nekom skrivili pa da nam se sve to dešava ? Glupi smo ! Kurčimo se ! Zato nam se to i dešava ! Mnogo smo stupidni. Našim glupostima nema kraja. Koliko smo se samo puta ponašali kao idioti da je teško utvrditi vrhunac tog idiotizma, ali ja ipak mislim da se  kulminacija našeg budalizama ispoljila za vreme Nato bombardovanja. To moram pomenuti, iako izbegavam tu temu, jer  se tad ispoljila naša prava narav. Bombe padaju a mi na mostovima pevamo u znak protesta. Šta bi bilo da su kovnuli par osiromašenih ? Da li bi se tada čula naša pesma ?  Sigurno bi bile pesme naricaljke. Pišamo uz vetar, iako znamo da ćemo se upišati.  I onda kada su se konačno smilovali, odnosno ostvarili svoje ciljeve, mi smo počeli sa parolama. Kao i 1941. Mi smo njima pokazali. Tako prolaze oni koji se kače sa nama. Svuda se moglo čuti :  „Nato u blato, nato u blato …” , a mi smo bili ti koji su bili, i još uvek taljigaju u tom blatu . Još uvek se nismo izmigoljili iz tog mulja. Još uvek smo u fazi gmizavaca. Evolucija još uvek traje. Dok postanemo ljudi proći će još mnogo miliona godina. Zato nema potrebe govoriti o vladavini naroda jer mi smo gušteri, žabe, punoglavci, gmizavci… Kakav narod, kakvi ljudi? Neandertalaci su za nas pojam. Mi možda izgledamo kao homo sapiensi ali smo ustvari homo anusi. I šta  jednom homo anusu pričati o demokratiji, nacionalnoj svesti i kolektivnoj odgovornosti? On ne zna šta se  zbiva dalje od njegovog dupeta. Nama demokratija stoji kao piletu sise.

Šta mi hoćemo? Da budemo kao Ameri? Ih. Teško ćemo to ostvariti. Jer stvarno treba biti degenerisana nacija pa legalizovati homoseksualizam, tolerisatii  pedofiliju, sodomiju, nekrofiliju, biti protagonist terorizma a navodno se boriti protiv toga, osnivati razne humane organizacije koje valjaju drogu i oružije, uvaljivati svoje nuklearno smeće zemljama u tranziciji, bacati osiromašne bombe svakom ko  protivreči, gurati svuda svoj veliki nos, ne dozvoljavati nikom da  nešto kaže… To bismo mi. Evo počeli smo i prve korake da sprovodimo. Pedera je sve više. Fiksamo se kao ludi. Pijemo coca colu. Pušimo marlboro (made in Kosovo).  Sve više prihvatamo »american way of life«, misleći da će to neko uzeti i obzir i oprostiti nam naše gluposti i kuraže. Ali nema oprosta. Videćemo svoga boga. Jebaće nam kevu. Ili su to već uradili, više puta.

Mladi hoće na zapad, tamo i pale. Matorci, još uvek negde u podrumu, kriju Titovu sliku. Žao im je da je bace. Samo pričaju kako je tada bilo super. I kako da gradimo demokratiju uz toliki egzodus mozgova i talenata? Kako tim fosilima objasniti nešto kada su oni kompjuter videli samo na TV-u. Oni su i rođeni kao demode. I mi smo rođeni kao demode, rođeni van svih zbivanja, obmanjeni i oskaćeni. Zato i treba mlada krv da prostruji ovim našim odavno ruiniranim državnim krvotokom. Krv, koja će uliti u naše srce na izdahu koju litru sveže, mlade krvi, pune kiseonika. Ali ti se još nisu rodili. A kako će da se i rode kada vlada bela kuga. Nema brakova. Nema love, zato nema ni ljubavi. Nema ni dece. A deca su nosioci svega. A mudžosi ih samo štancuju, iako žive deset puta gore od nas. Oni idu na brojnost. Spremaju se za džihad. Zato se tako i množe. Nisu vojno jaki, ali su zato brojniji. Dobra taktika. Polako se sprovodi u delo. Taktika potvrđena na Kosovu. Strategija koja nas je porazila. Deset na jedno, dobro smišljeno.

Nego, mnogo daleko smo otišli. Vratimo se na demokratiju. Šta treba uraditi pa da demokratija urodi plodom? U stvari, bolje da pitam da li ona može uspeti kod nas? Može, ali za jedno pedeset godina. Kada izumre i onaj poslednji koji je zadojen idejom socijalizma i komunizma. Kada umru svi nesvrstani i izolovani, tada se može popričati o napretku. Sada nam ostaje samo da ladimo jezike. Iovako ništa drugo i ne radimo. Prošlo vreme nam je pomutilo razum, uništilo moral i etiku, obezvredilo prave vrednosti, istaklo šljam i ološ, nateralo na kriminal i poroke, tako da je povratak sa  dna duše teži nego povratak sa dna lestvice. A mi smo na dnu lestvice i  vlastite i društvene duše. Tako da nema potrebe govoriti o demokratiji, još bar jedno pola veka. A šta li mi pa mislimo, da je demokratija nešto mnogo dobro? Mi se kao davljenici hvatamo  za svaku slamku koja nam je pružena. A da li će ona izdržati našu težinu i izvući nas iz bujice? Da nam izbor većine neće doneti  prosperitet? Ko kaže da je većina u pravu? Ko kaže da većina zna šta je dobro? Da većina zna šta je dobro, ne bismo bili sada gde se nalazimo. Ne bismo bili u tranziciji. Bili bismo Amerika. Zemlja demokratije. Zemlja demo(n)kratije. Da demo(n)kratije. Dobro ste pročitali i nije štamparska greška. Demokratija ne postoji. Postoji samo demo(n)kratija. Demonkratija. Vladavina demona. Vladavina đavola, satane.

Ali zašto ta igra reči? Zašto izostaviti jedno slovo? Zašto?

Zato jer  treba da se stvori konfuzija, zbrka, haos, iskrivljena slika stvarnosti,  jer  ne treba da se zna ko je zapravo tu glavni i sa kim se ima posla. Zato jer  u svakom magnovenju treba stvoriti neizvesnost koja će skretati pažnju sa glavnih stvari, neizvesnost koja će biti pokriće za mnoga dela, mnoga đavolja posla, mnoga dela koja su manifestacija demonkratije. Ako se reč napiše ovako kako sam je ja napisao ljudi će prozreti suštinu i plan neće uspeti. Ovako pod paravanom demokratije, demonkratija funkcioniše besprekorno.

 

22 thoughts on “DemoNkratija

    1. Miša
      pre desetak godina smo se nadali da će promenom sistema da se promeni na bolje i naš život, ali sada smo skontali da je to bila naša puka želja :(

  1. Neverovatna koincidencija! Baš juče sam nešto razmišljala o demonkratiji kao zgodnoj igri reči i jutros ustanem i vidim demonkratiju na exxxovom blogu. A, onda i svaka sledeća rečenica je boooom, reprodukcija ne samo mojih, već, sigurno i misli mnogih. Imaš taj dar :) E, sad. Kako ja vidim demonkratiju. Pa, to je ono kao građani biraju slobodno predstavnike vlasti. A pre toga budu lepo izmanipulisani za koga da glasaju. A onda druga stvar, nacija nam je matora i nepismena, pa vidim kao rešenje da se razmnožavamo i obrazujemo. Jebeš sve ostalo!

  2. ja dala svoja 3 doprinosa…. kad ce te vi ostali …? a ne samo da pricate….
    ali Obrazovanje, a ne ono sto imamo trenutno u skolama….!

  3. Dragi moj Exxx ( dopusti mi ovakvo obraćanje, jer te ja poštujem kao osobu sa stavom ), prvo što sam zapazila jeste da ti jesi danas desetak godina stariji – ne galamiš. Čak mislim, da bi recenzija teksta iz današnje perspektive imala sasvim drukčiju sintaksu. Drugo, temom se ovog puta neću baviti. Bojim se, *prećeraću. Mislim da je dovoljno uporediti prethodni članak ( Nije sramota nemati ) sa sve obilatim upuštanjima našeg vrlog demosa u komentarisanje, sa ovim ovde, nazovimo ga, ćutanjem. Dakle, “spoljašnji neprijatelj” sasvim slobodno može biti izostavljen iz priče.
    Nadam se da se razumemo.

    1. Ivana
      da, sami sebi smo najveći neprijatelji. Što se tiče posta “Nije sramota nemati”, isti je najposećivaniji, najpopularniji i najkomentarisaniji članak na mom blogu, članak koji je najviše puta lajkovan, tvitovan i sve naj naj u pozitivnom smislu, ocena čista 5 iz ukupno 54 glasanja, ALI, ipak, literalno i idejno gledano, imam mnogo bolje tekstove, što na ovom blogu, što na svom hard disku. Možda su malo suroviji i ciničniji ali su i te kako dobri. Članak “Nije sramota nemati” nije ocenjen sa aspekta njegove literalne i umetničke vrednosti već je ocenjen moj postupak… Veruj mi da sam znao da će se desiti sve ono što si ti primetila još pre nego što sam publikovao “demoNkratiju” na svoj blog što je bio razlog više da je ponovo objavim. Ujedno nisam želeo da ljudi steknu dojam da sam mnogo dobar čovek :mrgreen: Šalu na stranu, “demoNkratija” je jedan od mojih omiljenih tekstova koji sam ikada napisao.Nego, ukusi su različiti a i da više ne davim. Bitno je da se mi razumemo.

  4. Sve ti se to svodi na kraju na pitanje vrijednosti. Narod ima vlast kakvu zaslužuje, uvijek bilo i uvijek će biti. Ne radi se više ni o prosječnoj inteligenciji nekog kolektiviteta-samo je riječ o dominantnim vrijednostima u društvu. A problem domaćeg društva upravo su to-loše vrijednosti. Ako je vrijednost, a jeste, da prevariš nekoga da bi profitirao (takvi su danas prihvaćeni kao pametni i uspješni) onda se prihvata rizik i da tebe neko prevari. E sad, društvo u kome su prevara, laž, zlo (na kraju krajeva) legitimizirani, to društvo ne može praviti dobre, etički prihvatljive odluke.

    Tako da se samo radi o tome da je finalni proizvod u dlaku onakav kakav mu je i materijal ;)

    1. Milko
      jedan moj prijatelj ima izreku koju često korsti: “od korita ne možeš napraviti violinu” ;)

  5. Po meni sama ideja demokratije nije sama po sebi loša, u nekom normalnom društvu. Sad, druga je stvar što je kod nas došlo takvo vreme ” kada pametni zaćute, glupi progovore, a fukara se obogati” i onda ta fukara kupi sve živo, glasove, firme, škole…Svaka ideja ovde se davi…

      1. He,he, Exxx, takav odgovor je jedino prihvatljiv :) :)
        Čestitam ti na statistikama – čula sam da si konstantno među prvima na top listi Nadrealista (blogera na WordPressu) Zasluženo ;)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!