Ekonomija sranja

U ovim teškim vremenima, u fazi tranzicije, kada iz petnih žila pokušavamo da se transformišemo u nešto što nikako ne možemo da budemo i da postanemo ono što nam je oduvek bilo strano i daleko, mnogo je onih koji nam nude razne opcije koje bi trebalo da nas odvedu u svetlu budućnost. Mnogo je onih koji nude izlaz iz ove bezizlazne situacije uveravajući nas da baš oni imaju pravu viziju i pravo rešenje, ali svi mi dobro znamo zašto se oni toliko trude dok se bore da osvoje što više glasova a samim tim povećaju svoju političku moć. Možda bih i ja trebalo da se bavim politikom jer mislim da baš ja imam pravo rešenje po kojem bi trebalo da se za relativno kratko vreme vratimo na kolosek koji vodi u budućnost.  Međutim, strah me je da neko ne ukrade ovu moju ideju za svoju političku propagandu i da samo budem nasamaren i zloupotrebljen. Najpametnije bi bilo kada bih držao jezik za zubima, ali šta mogu kada sam jedno obično laprdalo. Ponekad se zapitam kako se neko ranije nije setio ovog. To nije neka teška filozofija, naučni rad ili pak doktorat. Ovo su rezimirane i sabrane proste činjenice i podaci o kojima su mnogi ljudi razmišljali. Kako sam rešio da se ne bavim politikom a ipak bih želeo da ova država isplovi iz govana u kojima se davi, odlučio sam da javnost ipak upoznam sa svojim istraživačkim radom. Na taj način neko pametan mogao bi da upotrebi moj trud sprovodeći ga u svom programu revitalizacije naše države. Na taj način postoji mogućnost da se moj plan sprovede u delo. Država će se stabilizovati. A ja ću dobiti određena priznanja i određenu satisfakciju. Nadam se novčanu.   Zato sam i rešio da ovu svoju tezu iznesem u pisanoj formi. Ako se ikada sprovede u delo videće se da sam ja bio njen začetnik.

Geslo ovo moje teze, koliko god zvučalo banalno i trivijalno, sadržano je samo u tri reči. To dovoljno govori. Pametan čovek bi trebalo odmah da shvati. Tri reči. Sveto trojstvo koje će nas odvesti u prosperitet. Tri proste narodne Srpske reči koje su svima vrlo poznate. Tri reči koje mnogi često koriste u svom izražavanju. Tri reči koje glase : »Ne seri bre«.

Da ne bi ova teze ostala naučno nepotvrđena argumetovaću je u sledećim redovima. U Srbiji danas živi oko 7.5 miliona ljudi. Mada ćemo mi u ovom slučaju baratati sa cifrom od  7 miliona ljudi. Da uzmemo kao prosek da jedna rolna toalet papira košta 15 dinara i da ona prosečnom Srbinu (Srpkinji) traje nedelju dana ??? Znači da se za mesec dana u Srbiji potroši 28 miliona rolni toalet papira to jest 420 milona dinara se baci na sranje. Za godinu dana se potroši 5 milijarde i 40 miliona dinara na sranje. A ako uzmemo vremenski period od četri godine. Toliko traje jedan mandat vlade. Znači da za četri godine Srbi u kanalizaciju bace oko 20 milijarde i 160 miliona dinara što iznosi  otprilike 200 miliona evra. Ej, ljudi koje su to pare. A da ne izostavimo činjenicu da se ova cifra odnosi samo na deo populacije koja koristi toalet papir. Koliko se samo para baca na pamperse, vlažne maramice i ostala sranja ? Isto tako ne bi smeli da izostavimo činjenicu da smo mi Srbi mnogo veće seronje nego što mislimo tako da je retoričko pitanje da li bi nas pokrpila jedna rolna za nedelju dana. Mnoge ne bi pokrpilo ni XL pakovanje. Mudžosi ipak nisu baš toliko glupi što peru svoje smrdljive guzice. Velika para je u pitanju. Da smo o ovom problemu razmišljali još 1990. godine kada je SFRJ krenula u sunovrat i da smo malo više poveli računa o sranju, danas ne bi smo znali šta bi radili sa parama. Za tih 20 godina kanalizacija nam je pojela 100 milijardi i 800 miliona dinara što je blizu milijardu evra. A šta može da se uradi sa tim parama ? Međutim, ni sada nije kasno. Još uvek ima vremena ako se sranje stavi pod kontrolu.

Da sam u mogućnosti doneo bih Zakon o sranju i proseravanju i njime bih regulisao koliko ko može da sere. Zakon bi bio najrigorozniji prema političarima jer oni najviše seru. Oni toliko seru da se i narodu od muke prisere dok trpi njihovo proseravanje. Zato moje parola “Ne seri bre” biće prvi i osnovni član u pomenutom zakonu na osnovu koga će se bazirati čitava politika Srbije u kojoj stvarno ima mnogo sranja i koja mnogo smrdi.

Naravučenije: Perite dupe vodom da ne bi kaskali za Evropom.

23 thoughts on “Ekonomija sranja

  1. Vidi Exxx, da ti odmah oborim računicu, sad to lepo pomnoži barem sa tri, jer…hajde da se ja ne uklapam u prosek, al’ serem bre da bi rolna na dan bila prava premija, a ne jedna nedeljno. Zamisli onda koliko jedan prosečan političar potroši, a koliko ih je, moraš priznati, bitno utiču na prosek…

  2. Bez veze. Baš sam pomislio da je neki ozbiljan tekst :)
    Je si li svestan da ćeš sada izazvati bes “velikih” Srba, jer nam propagiraš muslimanske ideje. Daćemo i zadnji dinar na toalet papir, ali nečemo se turčiti. ;) Inače, kad sam bio mali, naši stari su guzicu brisali burjanom. :P
    Ipak, mislim da ta tvoja krilatica “ne seri bre!”, se pre odnosi na moralni nego na fiziološki faktor.

  3. Ne znam šta bih dodala…padoše mi napamet Borini stihovi :mrgreen:

    Ponekad je sranje pravo uživanje
    jer dok govno za govnetom nižeš
    čitanjem se kulturno uzdižeš!
    A kada se hartijom obrišeš po turu
    svestan si šta znači sranje za kulturu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!