Kažu ljudi, oni koju znaju i koji se razumeju
da je Nirvana donela poslednju muzičku revoluciju
ne znam, stvarno,
bio sam tada samo tinejdžer
koji je gledao premijeru spota Smells like teen spirit
u „120 minuta“ na tadašnjem kultnom MTV-iju
i odmah shvatio
biće to velika pesma i veliki bend,
ali tu revoluciju nisam video i doživeo,
zapravo,
živeli smo u državi koja je bila u ratu
pod sankcijama, u teškoj krizi
gde su ljudi primali penzije i plate u milijardama dinara
a nisu imali ni za hleb i mleko
gde je glad zakucala na mnoga vrata
a mladost ginula u rovovima
ili bežala daleko glavom bez obzira
čim bi se za to ukazala prilika,
možda se taj muzički preporod
dešavao negde izvan granica naših balkanskih ludila
gde vetrovi rata nisu sejali smrt i strah,
gde ljudi nisu bili na ivici egzistencije
i životno ugroženi
pa su mogli da uživaju u dražima koje muzika nosi
da se zezaju, ludiraju i bahate
Ipak,
nama izolovanima muzika je značila mnogo više
bila jedino svetlo u tom mraku,
tanka spona se normalnim životom
masovni eskapizam mladosti od mračne stvarnosti
osnovni razlog i pokretač da guramo napred
slušali smo Nirvanu i ostale zvezde grandža
nadali se da će nešto da se promeni,
da će doći neka bolja vremena
i onda je KOBejn izvršio samoubistvo.
Prošlo je od tad trideset godina
rat se odavno završio, sahranjeni su svi mrtvi,
postavljene su druge granice, napravljene nove države
zakopane su ratne sekire ali i dalje se zvecka oružjem
mrak je sve tamniji i strašniji
omladina i dalje preko granice beži
bolja vremena nisu još stigla
ja i danas, slušam KOBejna
i razmišljam zašto se ubio,
da li je imao izbora
da li je sve moglo biti drugačije,
ali,
da nije izvršio samoubistvo
izdao bi sebe, uništio bend
sve bi izbledelo,
zato je sebe sagoreo, glavu metkom razneo,
da bi kroz muziku zauvek živeo?
Nije li zbog toga Nirvana
postala revolucionarna?
Mišljenja su podeljena.