Nikola Dojčinović – UGOVOR

Tup bol iza očiju preseca trenutno svaku misao na pola. Dok se zgrčen na hladnim pločicama valjam u sopstevenoj izbljuvotini. To je jebeno prelepo. Čujem neonsku lampu kako zuji, i njeno neujednačeno treperenje zabija mi se u mozak kao ekseri. Moja bela treger majca, dobila je primese narandžaste povraćke. Ja sam jebeni Ašok Murti, ikona stila. Čarls Bukovski je bio šljokara, to mu priznajem. Ali nije spoznao čari popijenih 3 čaša rakije, nakon cele flaše Džek Denijelsa i staropramen piva. Pijani snovi, mešaju se od onih lepih, sve do sablasnih karakondžula koje sanjam zbog previše filmova nezavisne produkcije, uglavnom iz žanra horor, body horor, ili moj lični favorit Torture Porn. Vrelina iza očiju došla je do grla, ponovo mi stvorivši nagon za povraćanjem. To je počelo da se dešava pre nego što sam stigao da se podignem sa poda. Samo sam se držao rukom za ivicu wc šolje i povraćao svuda okolo. Opet sam zaspao u svoj toj preleposti. Inače nisam naviknut na alkohol baš preterano. Ovo je izuzetak. Nemojte misliti da mi je ovo praksa. To što trenutno moja dlakava debela telesina leži poput nekakve vreće mesa bez kostiju nema nikakve veze. U suštini, da me sretnete u gradu nikada ne biste mogli da zamislite mene u ovom scenariju. Ipak najrazličitije stvari se dešavaju, pa tako i to. Probudila me je zvonjava, uporna zvonjava. Nekako sam se pridigao sa poda, umalo se okliznuvši. Mogao sam da zviznem glavu u ivicu kade i rešim se ovih svakodnevnih sranja. U gaćama iz kojih mi je izvirivalo mudo, i ispovraćanoj siledžijci otvorio sam vrata. Ispred se nalazila gospođa, izvesna neka gosođa sa papirom u ruci i spikom. – – Dobar dan, imamo odobrenje mupa, skupljamo sredstva za operaciju dece.

– Mrš bre u pizdu materinu! Zalupio sam joj vrata.

Ponovo se čulo zvono. Zvrrr! Zvrrrr!

-Alo bre! Nemoj da pozovem mup da proverim tvoje odobrenje! Razdrao sam se sa wc šolje. Zvonjava je prestala. 

Onda ponovo zvrr! Zvrrrr!

– E jebaću ti mater! Prosiktao sam kroz zube, podigao bokserice i besno otvorio vrata. Ispred njih doduše nije stajala izvesna gospođa od malopre. Nego Đavo. Gospodin Đavo. BIo je odeven u crno odelo, crnu košulju. Nosio je crvenu kravatu i aktn tašnu. Iz odela mu je izvirivao šiljati rep. Mali roščići i jareća bradica na jakoj muškoj vilici i mladalačkom ljudskom licu. Prvi put vidim đavola, izgleda kao mladi japi. Mladi japi đavo. Ponovo sam dobio nagon za povraćanjem i otrčao do wc šolje izručivši veliku količinu, ljuto-kiselog, neapsorbovanog alkohola. Japi đavo je iskoristio priliku da uđe u stan. Kada sam ušao u dnevnu sobu, on je sedeo u fotelji, vadeći tompus iz džepa svog sakoa. Pripalio ga je pucketanjem prstiju. Gestom ruke pokazao mi je da sednem preko puta njega, što sam i uradio. Pućkao je svoj tompus sa uživanjem a zatim je nonšalantno otvorio svoju aktn tašnu, izvlačeći iz nje nekakve papire. Pružio mi je to.

– Čitaj. Rekao je između povlačenja i izbacivanja dimnih mehura kroz svoje đavolske nozdrve.

Čitao sam. Bio je to ugovor. Ugovor je jasno sadržao sve elemente koje ugovor treba da sadrži. Dvostrano obavezujući, datum stupanja na snagu. Obaveze jedne, obaveze druge strane, prava u slučaju ovoga, onoga. Rokovi, valute. Na kraju je stajao malo iskošenim fontom i sitnijim slovima natpis. Clausula Diabolica.

– Nečastivi dobija pravo na apsolutnu svojinu tvoje duše, u slučaju neispunjenja dužnikovih obaveza, a u slučaju da uspe da ispuni sve navedene tačke, poverilac- nečastivi će uzeti kao naknadu sve stvari stečene na osnovu ovog ugovora. Povraćaj u pređašnje stanje.

Ispod je stajalo mesto za potpis. Pročitao sam još jednom ugovor. Kome još treba duša, mislio sam. Ionako samo sranja zbog te duše.

– Mogu li da dobijem olovku. -Ugovori ovakvog tipa potpisuju se krvlju. Izvukao je maleni bodež iz unutrašnjeg džepa i pružio mi ga. Ubo sam se u kažiprst i razmrljao crvenu tečnost na mesto predviđeno za potpis. On uradi isto. Nakon toga spakova ugovor i vrati ga u aktn tašnu. Namignu mi đavolski i nestade u plamenu uz vrištanje demona, i cvrčanje plamena. Na parketu je ostala mrka fleka, nalik na zgarište. Pogledao sam oko sebe, na stolu je stajao moj primerak ugovora. Bio sam srećan. Konačno je došlo mojih pet minuta. Sad će biti samo, kola, kurve, koka, kola, koka, kurve, koka kola. I odjednom kao da se cela scenografija menja, eto me na Majamiju, ispred mene gomila sisa. Kokteli, vatre, kokain i pičke materine. Den Bilzerian mi pokazuje da me za stolom čeka mesto za poker. Moj beli sako mi perfektno stoji, ten mi je preplanuo, stomak pun trbušnjaka. Izgledam kao Don Džonson iz Majami Vajsa. Ekstra. Igram poker, drpam sise. Čini mi se da mi neka riba puši ispod stola, u sebe sam strpao toliko koke, da ništa ne osećam. Ceo sam utrnuo. Ekstra je, baš je ekstra. Gledam Dena Bilzerijana, on kreće nešto da krklja, kašlje. Odjednom vidim japija đavola. Gurnuo mu je ruku kroz grudi i gnječi mu srce. Jebote Đavole nemoj, koj ti je kurac! Međutim ostali kao da ne vide đavola, samo se meni smeje i namiguje onako đavolski , dok kurve prilaze i sklanjaju me da dam prostora Denu. Đavo se malo zafrkavao a onda pustio srce i sago se šapnuvši mu nešto na uvo. Znao sam šta mu priča. I Den je potpisao ugovor kao i ja. Pustio ga je za sada, ali Đavo uvek dođe po svoje. Ustao je i vratio se za sto. Mrknuo je jednu liniju čisto da se povrati, i ja sam uzeo još koju. Odjednom eto ga moj partner. Crnja u svilenom odelu, Rikardo Tabs. Vozimo se na gliseru i pucamo na kubanske dilere droge. Okean je do jaja. -Posle Spremamo Jastoga! Kaže meni Rikardo.

Ja mu odgovaram. -Nema frke matori.

I taman dolazi na moj gliser žena mojih snova, savršena u svakom pogledu. Krećem da drhtim od uzbuđenja. Tako je jebeno prelepa. Laganim pokretima skida providnu majčicu otkrivajući prelepo tamno telo boje moke. Povlači me na sebe, na čistu mekanu posteljinu. Ja sam Sani Kroket, jebem kao životinja. Toliko sam se uzbudio da mi je postalo muka. Previše mi je muka. Povraćam, ponovo povraćam. Šta koj kurac! I dalje sam na podu u sopstvenom izbljuvku drhtim od hladnoće i grlim wc-šolju, glupa neonka je konačno crkla. Ustajem lagano i gledam se u ogledalo. Hladna voda na lice, pljus! Izgledam ko govno, osećam se ko govno i jesam govno. Dobro je da nisam potpisao ugovor. Da je sve bio samo san. U belom lavabou pored sve prljavštine jasno se izdvojila jedna crvena tačka krvi. Podižem ruku i gledam kažiprst. Šta koj ku……………….

Nikola Dojčinović, rođen 27.06.1990. u Negotinu. U Zaječaru je živeo do 1998. kada se ponovo vratio u Negotin gde je završio osnovnu i srednju školu. Od 2009. godine živeo je u Beogradu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu. Živi i radi u Negotinu i priče piše pretežno noću.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!