Nije sramota nemati

Kao i inače, u svakodnevnoj rutini, otišao sam do super marketa radi nabavke namernica za predstojeći Uskrs. Gužva beše neviđena. Ljudi su se gurali sa svih strana kao da su želeli da što pre potroše novac koji nikad nisu imali dovoljno i koji im je uvek nedostajao. U redu ispred mene stajala je jedna bakica i u korpi nosila jednu konzervu tunjevine i jednu bananu. Beše mi malo čudno da neko kupuje samo jednu bananu, ali tek kada sam ugledao da bakica čvrsto stiska u ruci novčanicu od sto dinara i nervozno cupka u mestu, postade mi jasno. Imala je samo tih sto dinara. Kasirka, polu žena, polu robot, već umorna od prevelike gužve i celodnevnog stajanja za kasom, izbaci bakin račun. Račun je iznosio stodvanaest dinara. Baka pruži novčanicu koju je do par trenutaka ranije čvrsto stiskala u ruci ne kapirajući da nema dovoljno novca, a kasirka uporno više puta ponovi da je potrebno još dvanaest dinara. Međutim, bakica kao da je nije čula. Nervozno se ostvrtala i nije znala šta da radi. Bilo ju je sramota što nema para i što je sebe dovela u takvu situaciju da svi vide kako ona nema. Možda je želela da ostavi bananu ili tunjevinu, ali stajala je kao paralisana. Najverovatnije je mislila da račun neće biti toliki. Nervozna kasirka postala je nestrpljiva i počela je grubim tonom da potencira na tih 12 dinara. Svi koji su bili u blizini, počeli su da se osvrću da vide ko to galami i ko to nema. Baka je suznih očiju samo ćutala i crvenela. A ja sam popizdeo. Dokle smo mi stigli kao država i narod! Da nemamo para za jednu bananu i jednu tunjevinu! Došlo mi je da iskočim iz sopstvene kože. Razmišljao sam koliko je teška ta starost i kako smo svi mi, manje-više, postali socijalni slučajevi. Koliko smo jadni i siromašni. I u tom trenutku se setih. Neprimetno ispustih kraj bakinih nogu novčanicu od pedeset dinara. Potapšah je po ramenu i upitah je da nije možda novčanica kraj njenih nogu njoj ispala. Ona me je pogledala zbunjeno ništa ne shvatajući, a ja sam se sagnuo (kao svaki džentlemen) podigao novčanicu koju sam maločast ispustio i dao bakici. „Sigurno su Vaše“, rekoh. Baka je ćutala, samo me gledala i mahinalno novac dala sada već vidno popizdeloj kasirki. Kasirka naplati račun, vrati kusur i nastavi sa poslom. Baka uze kusur i krenu ka izlazu. Pre nego što je izašla, još jednom je pogledala ka meni i pogledi nam se susretoše. U tom pogledu prepoznao sam zahvalnost. Ne znam zašto, ali u tom trenutku osećao sam se kao govno. Možda zato što sam ja teglio dve prepune korpe sa mnogim bespotrebnim namernicama koje će za dan-dva završiti u kanalizaciji ili u smeću.

Nije sramota nemati. Sramota je što nikog nije briga što narod nema !!!

 

162 thoughts on “Nije sramota nemati

  1. Meni se redovno događa da dečici dodajem po neki dinar.
    Dođu na kasu, stiskajući u ručici neku sitnu novčanicu za žvaku ili šta sitno i jeftino, i onda se desi da nemaju dinar ili dva.
    Srećom, mene odreda kasirke poznaju, pa onda iza deteta samo mahnem malko da meni zaračunaju; često znam i čija su deca… Posebna priča.

    No, sa odraslima mi se to nikad nije desilo; ovi u mojoj okolini obično znaju cene odlično, sve sračunaju 82 puta, i nikad se ne prevare, bar ja nisam videla.
    A da jesam, ne znam bogami kako bi mi bilo…
    Kao i vama, najverovatnije :(.

    Hvala na sjajnom tekstu.

      1. Nema na čemu, zaslužio si :).
        Meni je jako, JAKO veliki problem kad vidim decu za koju znam da su gladna; imam na umu npr. tri devojčice iz susedne zgrade, a ne mogu da im dam ni da im kupim nešto jer su ponosite, neće da uzmu, iako im znam i roditelje 25 godina… :(.

    1. ni sam bolje ne bih napisao i opisao situaciju , dok sam citao ( svaku recenicu po 2 puta ) osecao sam se kao da sam stajao u redu iza tebe. svaka cast

    1. Jungle Queen
      strašno je koliko ima ljudi koji nemaju… a mi spominjemo tamo neke EU i prosperitete ;)

  2. Svaka čast na reakciji, odlično si se snašao. Meni se slična stvar desila jednom i muku sam mučila šta da uradim a da ne uvrijedim osobu koja nema. Ovo ću zapamtiti jer nažalost sve češće srećem ljude koji nemaju :((

  3. Setiću se Exxx, ovog članka (jer tada verovatno neću imati kompjuter da ga ponovo pročitam), kada me neki mladi čovek bude potapšao po ramenu i upita me, “izvinite gosodine, je li ovo vaših 50 dinara što leži na zemlji”.
    Znam, mnogi će mi reči, da “mnogo sereš Rumenka!”, ali ne verujem da je ta bakica rođena tako… društvo, deca, okolina, rođaci, prijatelji, ona sama, Bog, mesečeve mene… nešto je sigurno uticalo da se nađe u toj situaciji.
    Jbg, starost, svi jurimo ka njoj, a malo nas razmišlja kako je kad se stigne tamo.

    1. Alex,
      s jedne strane, bojim se da niste daleko od realnosti; moja generacija (48-50 godina) ne znam da li uopšte, a tek kakvoj penziji da se nada.
      A sa druge strane, 1001 put mi se sve dobro učinjeno vratilo, čak i posle 20 godina, i valjda Neko Gore gleda našeg Exxx-a kad ovakve stvari čini….

      1. Zubarica
        bitno je da se posle takvih situacija ipak osećam kao da sam nekom pomogao a i nije neka pomoć pravo da ti kažem

    2. Alex
      ja imam još tridesetak godina do penzije a ako dočekam te dane pitanje je da li će penzije uopšte postojati. U ovoj državi teško je biti i mlad a kamo li biti star :(

      1. Exxx, mislim da je lepo to što si nekom pomogao, ali bitno je da toga ima mnogo u Srbiji i ima sve više. Zato sam i rekao da smo danas u situaciji da pomognemo, a sutra ćemo očekivati da nas neko potapše po ramenu. Pa dovoljno je da samo obistine ovaj zakon o porezu na imovinu i eto nama od “gospodina” – bakice.
        Mislim da za tih 30 godina kad ti stigneš do penzije, sve će imati sasvim drugi smisao, moj druže :?

  4. Vidjam i to cesto ljude koji vise puta proveravaju jel takva jedna banana prevelika i ima li nesto jeftinije od jeftinijeg.
    I sve me boli onda.

    Stvarno nije sramota nemati, a ne mozemo verovatno ni zamisliti kako osoba, koji je ceo svoj zivot verovatno tesko radila odlazi u prodavnicu i sa kakvim se osecanjima susrece kada shvati da nema ni za sta..

  5. Tuzno…imala sam slicnu situaciju…nemam ni ja. Imam kao nazovi jos zivota, a sta sa njim?
    Iskreno se nadam da necu doziveti bakine godine!

    1. Zelena
      nemoj da si na kraj srca, to ti kaže jedan pesimista (mada sam ja uvek sebe smatrao realistom, drugi su me etiketirali kao peimistu, nisam ja kriv što je realnost mračna)

    1. Ivana
      dobrodošla u eXperiment,
      ako su suze pošle ja sam znači napisao dobar text ;) To je za mene kompliment bez obzira na temu teksta ;)

  6. E, i onda nakon ove price izadjes na ulicu i pogledas decka od nepunih 18 godina koji vozi BMW X5, sa zlatnom kajlom debljine palca i prasinom u glavi. Zapitas se nakon toga: da li sam ja idiot zato sto zivim posteno? Da li neko moze dobro da zivi ovde od postenog rada ili tesko zaradjene penzije? Uvek cemo se mi pomagati izmedju sebe koliko mozemo, to je najmanji problem, ali cemo i dalje biti nesrecni jer nemamo dovoljno za sebe i svoje bliznje. Sto je najgore, takvih bakica ima jako, jako mnogo, a ljudi koji bi im pomogli sve manje i manje. Ovo je jedna od tezih prica koje sam skoro procitao.

    1. Sopranovsky
      poštenje, pamet i dobrota su osuđeni na propast u ovoj zamlji nepoštenih, primitivnih i zlih

    2. @sopranovsky, htela bih samo da ti kazem nesto iz mog iskustva. To sa deckom od 18 godina i zlatnom kajlom je obican stereotip i ne treba stvari gledati tako jednodimenzionalno ( sto ne znaci da nema takvih mladica ). Ja sam svojevremeno imala 19-20 godina i vozila BMW-a koga nisam sama sebi priustila, vec mi ga je ( polovnog ) kupio otac ( koji nije kriminalac, vec izuzetno sposoban covek koji je bio medju prvim privatnicima u zemlji) iz jednostavnog razloga sto je u datom trenutku mogao to sebi da priusti, a osecao se mirnijim kada je znao da vozim siguran auto. Pre toga sam morala da mu dokazem da vozim odgovorno i oprezno. Ono sto hocu da ti kazem je da stvari nisu uvek onakve kako izgledaju na povrsini, imala sam prilike da upoznam ljude koji su vozili najskuplje automobile koji su obicno bili dobijeni u vidu kompenzacije) a da nemaju para za gorivo ili registraciju…Isto tako znam ljude koji voze staru Ladu, a u dzepu imaju vise nego oni sa dzipovima. Sada sam udata, zivim u inostranstvu i trenutno ne mogu sebi da priustim auto, vozim se autobusom ( u cemu sam naucila da uzivam jer su to pola sata kada mogu da cutim i da rasciscavam racune sa sobom) i kada se pojavi osecaj neke ogorcenosti zbog trenutne finansijske situacije, nije usmeren prema onima koji deluju da imaju sve, nego prema sebi, sto nisam umela sama sebi to da obezbedim i prema drzavi koja umesto da pomaze, podmece nogu

  7. Zašto kao “govno”
    Gest ti je vredan pažnje i za svaku pohvalu.
    Ne stidi se kada učiniš takav gest.
    Ali ono što bih voleo da mi odgovoriš je pitanje: zašto nisi rekao kasirki da ćeš ti platiti tih 12 dinara, a baki poželeo sretan praznik. Zamisli da bakica ima nekog koji je bogatiji od tebe, ali zanemaruje svoju obavezu.

    1. Mišo
      da je u pitanju neko dete, sigurno je da bih tako postupio. Na ovaj način želeo sam da što manje ljudi vide da bakica nema za jednu bananu i tunjevinu. Mislim da bih je tako još više ponizio.

      1. Mislim da je ne bi ponizio, jer njen pogle ti je rekao sve. Ona je znala,pogotovu što si je pogledom pratio do izlaza.
        U svakom slučaju ostaje duboko human gest.

  8. Napuniše mi se oči suzama. Tuga jedna. Kad imamo svu situ stavljamo u kasicu prasicu, pa ne retko kad nemamo prebrojavamo situ. Nije sramota nemati.

    1. Charolija
      znam o čemu govoriš, desilo mi se mnogo puta do sada. Nije sramota nemati mada se u takvim trenucima stidim samog sebe

  9. Zeludac mi se deset puta izokrenuo dok sam citala ovaj post. Reci cu samo BRAVO!
    Nikada nisam bila u slicnoj situaciji, iskreno ne bih zelela ni da se nadjem.
    Desavalo mi se da mi zafali dinar ili dva ali na srecu grad u kojem zivim je mali, i svi se znaju medjusobno pa se oko takvih stvari i tako sitnog novca ne pravi problem.
    Ja bih samo da dodam na tvoj post i na zavrsetak.
    Nije sramota nemati, sramota je sto nikog nije briga sto narod nema, I STO RETKO KO ZELI DA POMOGNE na bilo kakav nacin.
    Na konto svega toga.
    Jedna bakica nema novca da kupi jednu bananu i tunjevinu, a nas dragi gospodin Nikolic strajkuje gladju i zedju.
    Kakva bedna drzava.

  10. razumijem zašto si se osjećao tako iako si uradio nešto dobro
    ponekad ni dobro nije dovoljno dobro ili nije uopšte dovoljno, što je još gore jer znaš da ne možeš ti promjeniti stvari a ni svijet
    u svakom slučaju, divan tekst, hvala što ste podijelili ovo s nama

      1. vidim ja to, ne samo iz ovog gesta (koji jeste izuzetan) već i više iz načina na koji si u cijeloj priči predstavio kasirku. Mnogi bi je, u ovom kontekstu i priči, “saranili” ali si ti našao vremena i riječi da opišeš njen umor koji je, eto, izazvao malo bezosjećanan stav.
        to mi je podjednako zadivljujuće, kao što @Verkić reče, tužno je što je sve manje ljudi poput tebe kojima je uopšte stalo

    1. Verkić
      nekako se osećam glupo posle ovakvih komentara jer nisam učinio zapravo ništa, sve mi nekako ispada kao samoreklamiranje

      1. Exxx sećaš li se koliko sam samo puta do sada napisala: “o dobrim delima se mora govoriti” ?

        Posmatraj sve ovo na drugi način.

        Ja sam bila recimo, iza tebe na toj istoj kasi, videla sam tu istu baku i nisam uradila ništa, ali, primetila sam, shvatila sam šta si i na koji način ti učinio. Bi me sramota, sagla sam glavu ali sam i zapamtila. Dogod postoji ljudi koji će sagnuti glavu jer nisu nešto učinili dobro je, ima nade za sve nas.

        Zato, ponosi se s onim što si uradio, budi sretan jer si baki pokazao da nije sama na ovom svetu.

        To je nešto mnogo veće i značajnije od tih 50 dinara a ona je to veruj mi osetila.

  11. Ja imam tu čast da te i privatno poznajem i družim se sa tobom. Drago mi je da si i na blogu pokazao onu tvoju pravu stranu a ne samo cinizam i sarkazam na kojem potenciraš. Koliko sam samo puta bila prisutna kada si pojedine ljude digao u nebo ili ih pokopao pod zemlju. Jednostavno ti si takav i ja to mnogo dobro znam. Ovaj post samo potvrđuje da si jedan vrlo pozitivan i dobar lik i meni je izuzetno drago što si moj prijatelj ;)

  12. Ih, kako bi meni godilo da stojih češće iza mene, pošto mi se vrlo često desi da mi fali novca! Malo se šalim, ali je strašno, zaista.
    Nije baš neka naročita gužva kod mene u Idei. I oni koji baš nemaju, čuvaju i to malo para da bar za praznik, mogu malo lepše da pojedu. Ma, užas jedan.
    Ti si stvarno ispao FACA kako si pomogao baki. Sirota, jer, ko zna, za koliko joj je dana taj obrok! :?
    A kasirka, glupača, baš se potrudila da je baku isproziva pred celim marketom. Mislim da joj duguješ jedno predavanje!

  13. Ne mogu ja ovo više, znaš… Sve ovo… Ovo što nam serviraju kao “život”, kao “napredak”… Šatro, sad nam je super, svi nas vole, nema rata, nema sankcija, supermarketi su nam puni, a političari ugojeni… Fizički mi je muka od ove zemlje, od ovoga što nam radi ova zemlja i od nas što dozvoljavamo da nam radi to što nam radi. Ovde ili da postaneš jebeni robot, ili da popucaš po šavovima i ubiješ nekoga i/ili sebe…

    1. Siobhán
      sa svime što si rekao se slažem sem sa

      ili da popucaš po šavovima i ubiješ nekoga i/ili sebe…

      sa time ne mogu da se složim, imam dva sina

  14. sjajna dosetka !
    ja sam imala priliku da dodajem deci, ali ne i odraslima…. izuzetno tuzno i tesko sto nas drzava dovodi u ovakvu situaciju….

  15. To je strašno. Ali najžalosnije je to da se većina ljudi ni ne obazire na stare i bespomoćne osobe, koje, pri tome, imaju “velika” primanja pa ne mogu da kupe odjednom jednu bananu i jednu konzervu ribe.
    TUGA!

  16. Tebe vidim kao kralja jer si se setio da na lepsi nacin ucinis nesto sto je ok. Citajuci tekst, osetio sam ja kao govno, a onda me tvoja zadnja recenica pomerila i naterala na razmisljanje zbog koje mi je malo lakse…
    Strasno je a bice jos gore…Polako gubim optimisticku crtu! Na moju veliku zalost.

    1. Deda
      ja sam tebe uvek smatrao i još uvek smatram optimistom. Kad god sam želeo da se opustim i malo razonodim posećivao sam tvoj blog. Nemoj da nas lišiš tog zadovoljstva. Budi optimista ;)

    2. Deda. Ako smem da primetim živiš u sredini koja je do te mere ogorčena da i kada vam se desi nešto lepo to niko ne želi da vidi.

  17. Svaka cast na postupku i tekstu. Verujem, barem se nadam, da bi mnogi pomogli bakici ali malo ko bi se setio da pomogne na nacin na koji ste Vi to uradili i na taj nacin ne dovodeci je dodatno u neprijatnu situaciju.

  18. Bravo, Svaka Cast – neko bi se tako slatko podrugivao, smijuljeci se cinicno…..a ne zna da isto moze i njemu da se desi, vec sutra!

  19. racunajuci i ovaj tekst procitao sam jos jedan valjan u poslednjih godinu dana…. kapa dole… a sto se situacije tice, zaista nemam reci…

  20. Jezivo. Mozete reci da je to surova realnost u Srbiji, ali ja za 26 godina na tu realnost nisam navikla. Kao, zato sto je realnost, onda mora da je prihvatljivo i ok. A nije. I posle hocemo ovakvi u Evropu…

  21. Vidiš, ja mislim da je to bilo ovako…
    Bakuta je pravila žurku za svoje jarane, i krenula da pravi salatu od kavijara, ostriga, manga, i drugih egzotičnih drangulija, pa joj nestalo sastojaka… u obližnjoj menjačnici nisu imali da joj zamene 500 evrića koje je ponela, a ona nije imala sitno, pa je APP sistemom došla do kase da provuće tunu i banane. Pošto se žurila da se šampanjac ne ohladi previše, nije ni primetila da je ostala kratka koji dinar… srećom tu se našao mladi i lepi kavaljer da ispravi nepravdu.
    Šalim se Exxx… ali u duhu praznika da se malo našalimo i na našu muku ;) Nekad je i to lekovito.

  22. Au Exx, sva sam se najezila. Tužno je ovo što nam se dešava, da je sve više ljudi na ivici egzistencije a da nikoga nije briga za to. Podrugljiv osmeh im neće pomoći, a to je jedino što takvi znaju.
    Svaka čast na gestu, divan si čovek. Da je bar malo više takvih…

  23. Divan gest, i sjajno ste se snašli, nisam siguran da bih ovo sve izmozgao za kratko vreme. Verovatno bih tek tako dao novac i ostavio ženu da se oseća posramljenom :( Iskreno bravo!

    1. Zelena
      ja sex mnogo više voleeem, što se tiče uobraženosti mislim da me ti vrlo dobro poznaješ ;)

  24. Ma ja se rasplakah skroz, tekst je odličan!
    Stvarnost nam je jeziva i srećom da (nas) ima razumnih da se pruži pomoć kad god se može.
    Sve to neko od gore gleda, pa se uvek vrati s neke druge strane…ja sam se uverila u to.

    A pro-po sramota-imati-nemati ne mogu da ne pomenem ovu najnoviju sramotnu reklamu kada nas
    devojčica sa billboard-a gleda u po’ oka i pita: a jel ti nemaš stan? Tužna poruka kako
    decu vaspitavati.
    Ja bih napravila billboard-e sa ovakvim porukama kakva je iz ove priče!

  25. Može li koja rreč o tebi. Tvoj profil na moj emajl. Ma da mislim da bi mnogi to želeli što i ja jer zaslužuješ da znamo nešto više o tebi.

  26. Ima nas mnogo koji radimo ovakve stvari, ali smatramo ih više nego normalnim i ne osećamo potrebu da ih prepričavamo. Srećan Uskrs, i nemojte biti toliko gordi. ;)

    1. Iva
      da gordost je smrtan greh a da si čitala eXperiment sigurno bi znala da nisam gord;)

      PS dobrodošla ;)

  27. Knedla mi je stajala u grlu dok sam čitala.
    Nije samo tvoj fantastičan postupak ono što mi je zapalo za oko, već i veoma lep način na koji si napisao ovaj tekst.
    Prošunjaću se još malo po “hood-u”! ;)

  28. Citajuci tekst motalo mi se po glavi evo ga jos jedan koji je video uzasnu scenu i nije uradio nista i onda napisao pricao o losim ljudima ne shvatajuci da je i sam los jer i sam nije nista uradio, jer sam navikla na takve i zaboravila sam da nisu svi takvi ! Hvala ti sto se tvoja prica nije tako zavrsila, ! Znam o cemu pricas…. meni je drug pricao o decaku koji je vidno siromasan i koji je u ruci drzao novcanice po 10 din i sitan novac i hteo je da klupi mleko i kiflu , na kasi je prodavacica htela da ga vrati jer je jedna novcanica od 10 dinara bila iscepana…. On je postupio slicno tebi i dete je uzelo mleko i kiflu i bukvalno pobeglo iz radnje…. Mnogo je siromasnih , i ne treba pljuvati drzavu jer od toga nista nema, treba svako da se osvrene oko sebe i kao pojedinac reaguje uvek ! Veliki pozdrav!

    1. Jovana
      dobrodošla u eXperiment, slažem se sa tobom, svako treba delovati i raditi na sebi i oko sebe. To je jedini način ;)

  29. Još uvek plačem… Priča me je pogodila. Bila sam i sama svedok (pa potom učesnik) slične situacije, ali nisam tako diskretno odreagovala, nego direktno. U svakom slučaju bakica kojoj sam pomogla je bila zahvalna. Nije ništa rekla, ali pogled je bio dovoljan…

  30. Uhh, kakav tekst..kakva scena..kakva jebena država i vrijeme..

    Poslije ovakvih stvari prosto pametovanja jesu deplasirana. Sve što radimo kao da pada u vodu, smisao koji pokušavamo da damo svijetu-nestaje.

  31. “Svaka čast”,ali danas je jako teško biti čovek i biti osećajan ,,jer kakvi smo samo mislimo kako je dobro da ljudima oko nas ide loše i da nemaju, a mi uživamo u tudjoj muci i time se hranimo a ne razmišljamo da će mo i mi jednog dana možda biti u situaciji da jedan plemeniti gospodin poput vas ispusti novčanicu pored naših nogu i tako nam pomogne a da nas neomalovažava.

    1. Gordana
      nikad senisam voleo niti pridržavao gesla “da komšiji crkne krava” jer to je ono što nas je i uništilo i dovelo do ovakvih situacija

  32. Moram priznati da nisam skoro procitao tekst koji mi je vise emocija probudio. Kako je u par recenica opisana surova realnost u Srbiji i sveopste ne prihvacanje iste.

    1. Marko
      dobrodošao u eXperiment ;) Ovaj blog zato i postoji. To je moj pokušaj da nešto promenim, ako je to uopšte moguće

  33. E sad je trenutak da svi odlučimi kojem ćemo se privoleti carstvu. Sad! Ali ja ne govorim o nebeskom ili carstvu zemaljskom. Ja sam s obe noge na zemlji. Moja dilema je da li vratiti ljudskost, poštenje, moral i duhovnost na prvo mesto ili i dalje mutavo i nezajažljivo slediti kapitalističke spodobe. Možda je rešenje kapitalizam sa ljudskim likom… Ja sam svoj put već odabrao! Živeli!

  34. Nije sramota nemati, samo sramota je što one koje bi trebalo da bude sramota što neko nema ni za toliko nije sramota!

  35. Neki put znaju da cepidlace i za 1dinar,a da ne pricam o visku u kasi koji im ostane zbog zaokruzivanja sa npr. 70para na dinar.
    Veoma realan i dobar post.

  36. Пре пар година присуствовала сам сцени у продавници, када је једна бака тражила да јој исеку 100 гр обичне саламе. Уместо 100 грама, жена која ради на деликатесу, исекла јој је 110 гр. Пита:”Госпођо, може 110 гр?” Бака: “Не може, имам само за 100 гр?”
    А ми у реду што смо стајали, само смо гледали. Нисмо одреаговали ни када је радница напала баку, јер не зна шта ће да ради са вишком који је исекла, нити се неко сетио да поступи слично као што си ти урадио… Стајали смо сви као неки кипови, свако са својим мислима, једва чекајући да стрпамо у корпу оно по шта смо дошли.
    Мени ни дан данас тај догађај не излази из главе. А могла сам да помогнем…

    1. Ta pojava je česta zapravo. Mogla si da pomogneš. Gledaj to sa vedrije strane, naučila si nešto, i sada se sledeći put nećeš opeći. Primer: Kada se dogodi neka kritična situacija u javnosti (neko se oklizne i povredi i ostane da leži) što više ljudi je na gomili oko njega, manja je verovatnoća da će neko priskočiti i preuzeti inicijativu. Zato je jako bitno, čak i ako nemate načina da pomognete (npr niste prošli prvu pomoć, ili, u ovoj situaciji, švorc ste) da inicirate pomoć: U slučaju krize, da pritrčite osobi, pokušate ako možete da ukažete prvu pomoć, i da naređujete TAČNO ODREĐENIM osobama, ko da zove hitnu pomoć, ko šta da radi. Ako kažete uopšteno, niko se neće pokrenuti. Dakle, ciljajte na pojedinca. A u toj situaciji u prodavnici, ako se dogodi da nemate novca, pecnite nekog drugog, za koga vidite da možda ima, podstaknite ga da se pokrene. Ili učinite to sami. I neka vas ne bude sramota, neko mora biti inicijator, a cilj je dobar, i svakako opravdava mnoga sredstva, koja nam možda, na prvi pogled mogu delovati neprimereno. Kao što je tražiti od nekoga drugoga da pomogne trećoj osobi.

      Puno pozdrava iz ofucanog Beograda svima, želim vam da što ređe doživljavate ovakve situacije, i da se zajedničkim snagama izborimo da ih bude što manje!

      Andrija

  37. Мало сам окаснио на овај текст, видим да сад ништа ново немам да кажем. Свака част за гест, стварно мислим да се не бих сетио да на тај начин у тренутку одреагујем. Такође мислим да је последња реченица све рекла. Не бих да дужим коментар, ко зна колико бих писао.

  38. Godinama od jedne bakice u kraju kupujem cvece – najobicnije ”od proleca do jeseni” buketice belih rada, maslacaka, zevalica i ostalih divljih vrsta koje bakica nabere u parku, uveze belim koncem i prodaje za 30 dinara iz bele kantice od masti. Preko puta njenog coska je cvecara u koju nisam krocila, jer mi cvece zivotno ne treba, imam dvoriste. Ali kapiram da bakica zivi od tih jadnih buketica, i ako imam 30 ili vise dinara u dzepu, kupicu koliko god mogu. Vecito mi neke bele rade venu na stolu, kao podsetnik da i sutra posle posla skoknem do njenog coska i kazem joj kako su joj divni buketici. Prosle godine sam nabrala iz svoje baste tridesetak ruza i napravila joj par buketa, da proda, meni bi svejedno uvenule na drvetu, posle bih jos imala da iznosim djubre kad orezem ruze. Oni pederi iz cvecare su sacekali da odem i prisli joj i pretili da ce joj zvati nekakvu inspekciju, jer mozes misliti, treba joj dozvola da prodaje cvece. Dzaba nama sve, kad na jednog normalnog koji vidi da je neko gladan, imas 5 gadova koji ne samo da im ne pada na pamet da pomognu, nego gledaju kako da odmognu ako ikako mogu. Previse je kasirki ovde, zato smo tu gde jesmo. Samo su neki kasirke, neki cvecari, a neki ministri, a podjednako odvratni.

  39. Citajuci tvoj teks osjecam potrebu da i ja nesto kazem.Od danas, ce mi san biti mirniji,znajuci da je moja mamica okruzena sa takvim,divnim, ljudima kao sto si ti,Njoj nece faliti 12 dinara,mozda ce joj zatrebati necija ruka da joj pomogne da predje pjesacki prelaz,neko, ko ce je uputiti gdje je doktor, gdje je apoteka……..jel, nije ona tu rodjena, dosla je iz Bosne,a znas, kako se stariji ljudi tesko navikavaju na promjene.Hvala ti na humanosti.

  40. stvarno za ne poverovati kolko su cene otisle u nebesa… 112 dinara za tunjevinu i bananu… katastrofa

    1. Salle
      dobrodošao u eXperiment ;)
      Cene su otišle u qrac, naročito u malim provinciskim mestima. U većim gradovima su tu mnogi hiper marketi i ko njih može da se pazari po nešto sa nižim cenama. U malim mestima je skupoća da uši otpadaju.

      1. mjok, nije vise tako, veliki lanci imaju tolike marze da su nereto proizvodi jeftiniji u privatnim radnjama…

        uzmimo npr sweet cokoladicu: u maxiju je 32 dinara, kod privatnika preoko puta mene (koji je uvek bio pojam skupoce) – 29 din. Kladim se da ni po unutrasnjosti cena ne prelazi 30 dinara…

  41. skoro sve rečeno… nije sramota nemati, a opet sve nas izuva stid kad do toga dođe.. stidimo se sami pred sobom i bez publike….

  42. svi smo mi govna, al ne zato sto mi imamo a neko drugi nema. nego zato sto nas je briga dok imamo. eto tako povremeno nesto napisemo ili dodamo 50 dinara, al to nista ne menja. koliko li se jadno tek osecala ta gospodja…tako da, umesto da se mazemo govancima, bolje da smislimo nacin da stvari uzmemo u svoje ruke. sad, dok ne dodje do tune i banane. sad.

  43. Nisam bila kući, pa sam čitala članak na mobilnom ;) Sad kad sam videla i sve komentare, ne znam šta bih još dodala sem da si genije ;) :*

  44. da nas bude sramota sto smo Srbi i sto sami sebe gazimo… sta je bitno danas??? da pevaljka gola peva na pinku, da politicari grobari strajkuju gladju jer hoce vlast i pare, da se voze kopla… A ONI KOJI SU NAS RODILI I ONI KOJI SU NASE IZRODILI SE MUCE ZA JBNU SARDINU I BANANU!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
    Samo Sloga Srbina Spasava!
    OPAMETITE SE LJUDI, JEDAN JE ZIVOT I BRZO PRODJE…

  45. Ово је само доказ да пара има, али да су лоше распоређене. Уместо да бака има довољно, да може да купи грозд банана и 10 конзерви туњевине, она нема, јер је држава лоше распоредила новац. Оваква држава, одавно се види, је лоша јер лоше распорежује паре. Запошљавају се преко везе и без конкурса пријатељи, рођаци, партијаши владајућих странака, лети се по белом свету авионима и арче се народне паре.
    Кад видим оне моторџије које приказују на државном РТС, како возе своје бесне моторе “да упознају Америку и да шире пријатељство” – мука ми је. Кад видим како се арче народне паре за путовања Мире Адање Полак и Мемедовића, и разних министара и помоћникових помоћника, агенција, квази разноразних тобожњих агенција , исто ми је мука. Чекај, ко им даје право да троше тај новац, ако има гладних у држави? ГЛАДНИХ ! Да ли ико може о државном трошку да се вози, или да лети било где, да прима дневнице, а стотине хиљада младих и старих је незапослено и нема довољно за обичан живот?
    Да ли треба сви да одемо у Црвени крст или на казан “народних кухиња” ? Социјалне разлике се све више повећавају.
    Једно од решења је, копирати западни систем у корист народа: и свима који су на бироу, исплаћивати новац ! Само ако се посао одбије, губи се право на помоћ. Друго, пензионерима потхитно повећати пензије, и то онима са најмањим износима. Треће, све труднице морају имати или уплаћен радни стаж, или неко друго екстра примање док су трудне и док имају мало дете до годину дана тј. ускладити примања са конкретним случајем.
    Затим, потхитно вратити власт народу на локалном нивоу тј. укинути привилегије локалних моћника са више функција, направити нов закон за локалну самоуправу и бирати народне делегате на нпр. 12 или 18 месеци – јер се показало да су 4 године мандата предугачке и контрапродуктивне, јер се све локалне власти нафатирају парама и обезбеде и своје унуке. итд, итд… Док се то некако не уради, бака и даље неће имати за грозд банана, а можда ни за конзерву сардина.
    Понављам, пара има, али су неправично распоређене ! То је суштина проблема.

    1. Proizvod i usluge
      to se nikad neće desiti jer ako se pare pravilno rasporede “moćnici” će ostati kratkih rukava. Misliš da će oni to dozvoliti ? Oni kreiraju zakone. Oni sviraju. Svi igraju u ritmu njihove muzike.

  46. rasplakala sam se citajuci….nazalost takvo je vreme doslo,od postenog rada covek ne moze normalno ziveti,stvarno divan gest,svaka cast!

  47. Ja sam već komentarisala tekst “Nije sramota nemati”, ali moram ponovo da pišem, jer mi je veoma drago da ima toliko dobrih ljudi, koji su razumeli poruku autora.
    Pozdrav!

      1. Na tvoj rođendan, na blogu eXperiment, objavljena je pesma Boginja, tebi u čast. Neka ona bude moj rođendanski poklon… http://exxxperiment.net/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wink.gif

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!