Vlado Madžoski odlazi na pijacu, samo što to više nije pijaca. Sira ima, može se gibanica napraviti od restlova testa, okej, ali ko će da uzima sir sa betona. Nekoliko žena ga uverava da siru ništa nije, da su ga do maločas držale u ručnom frižideru, ali Vlado nigde ne vidi frižider, a ono što se empirijski ne može utvrditi, poznato je, nikada se nije ni desilo. Ili možda i jeste, ali na pijaci nema ko to da proveri. Pamti on ovu pijacu, pamti stoletno drveće koje je ovde davalo hlad, pamti mašine za bombone, seća se gužve, pamti sladoledžiju od kojeg je krao zanat, pamti žene koje su prolazile gradom sa kesama u rukama, pamti kako je ulica divno mirisala od lipa i kestena, iz sećanja vadi fildžane koje su pred njega donosile sekretarice dok je uređivao „Timok“, pamti bioskopski mrak i Paviljon, gde je bilo igranki uz mrski džez, pamti strogo lice Marksa iz udžbenika, seća se belih dojki i mesečine, prepoznaje nepogrešivo sve one koji su zalutali u ovu priču, sve one koje nije sretao po gradu, one koji nisu ni znali za korzo i subotom nisu išli na pijacu, pa se okreće prema nekom starcu pored kantara i gleda njegove kajsije, misli možda je bolje pojesti kajsiju nego napraviti sirnicu, pokušava da se seti odakle mu je to lice poznato, a onda se kajsije pretvaraju u kamenice, padaju na hladnu zemlju koja počinje da puca pred njegovim nogama, pa on diže pogled ka nebu, sada već zacrnjenom i strašnom, dok se iznad grada rasprskava kineska pirotehnika, te shvata da je otkucala ponoć i da je ostao sam na pijaci, da nema nikoga među tezgama, da se na centru šenluči, te odlazi žurno da napiše koji redak o pečenim volovima i pijanim ljudima, valjda će se naći neko da to pročita kad prođe najluđa noć.
Fotografija preuzeta sa Fejsbuk profila Vlado Madžoski
Vlado Madžoski, novinar, prosvetni i društevno-politički radnik preminuo je 18.4.2025. godine u Zaječaru tokom lečenja od teške bolesti u 72. godini.
Prve novinske tekstove objavljivao je u regionalnom listu Timok još kao srednjoškolac da bi tokom bogate i raznovrsne karijere više godina bio i direktor istoimene novinske ustanove.
Po završetku dva smera na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, više godina radio je kao profesor u srednjoškolskom centru u Zaječaru, a obavljao je i rukovodeće funkcije u omladinskoj i drugim političkim organizacijama. Radni vek završio je kao savetnik u Regionalnoj privrednoj komori u Zaječaru.
Međutim, glavna trasa profesionalnog puta Vlada Madžoskog bila je i ostala – novinarstvo.
Kasnih devedesetih prošlog veka više godina je bio dopisnik dnevnog lista Danas iz Timočke krajine u kome je i posle dopisničkog staža objavljivao zapažene priloge i analize. Istovremeno je na produbljen način analizirao društvene, kulturne i političke prilike u Zaječaru i Timočkoj krajini na svojim blogovima i sajtovima, kao i dvehiljaditih u obnovljnoj i unapređenoj „Timočkoj reviji“ čiji je bio vlasnik i jedan od najangažovanijih autora. Bio je član NUNS-a. [1]
Fotografija: Ivan Potić