Ivan Potić – Gitarijad(n)a

Ostaju šumovi, tamo gde je nekad mladost urlala kako je rođena da bude divlja. Slušam u piljari glasove starijih žena koje kažu „Večeras je Gitarijada.“ Jeste, posle turske serije, Zadruge i govora predsednika održaće se znamenita estradna manifestacija za metalce, rudare, odžačare, prvoborce, splavare, za mlade i stare, 54. put. Pevaće Bora Čorba.

***

Kažu da Bora peva s kateterom. Ne znam da li je to istina, ali vidim kako je na ograđenoj livadi lik koji me je satanizovao preko društvenih mreža, on sada reciklira limenke. On je humanista. Videh pre toga u kafani članove Organizacionog odbora kako mažu sa ovala ostatke mrtvih životinja. O njima je nakada pevao Milan Mladenović pre nego se upokojio. Pevao je i ovo: „Vi što ne znate pljuskove zvuke, boja i mirisa, vi ljudi bez pameti…“ Nema sumnje da je Milan, kao i ostatak njegove ekipe, sada na boljem mestu.

***

Kako i zašto su nas prešišali Exit i Beer Fest? Zbog čega smo postali predmet sprdnje? Kako to da se Drug Mamon, sledbenik kulta Baala, zadesio ovde u jednom trenutku u istoriji, postavio svoj čador sa čarapama  i ostavio svoj sluzavi trag u vremenu. Neko ga je tu instalirao. Ovaj grad ima lošu karmu. Najgori otpad ovde stoluje razgaćen već decenijama. Dobri su iščezli, pošteni nestali, ostale su gnjide.

***

Ukusi su različiti, naravno. Nekom je gerijatrija okej, neko kaže dobro je da se uopšte održava, neko od organizatora je zadovoljan rebarcima, neko se raduje špriceru, neko poštuje formu i boli ga kita za suštinu. I mene boli kita za iskrene obožavaoce dugmetare. Žena koja pazari pasulj u piljari čula je za Gitarijadu. Nije čula za Mileta Kekina. Čula je za Guču, čula je nesumnjivo i za Gorana Bregovića. Kalašnjikov, Bokan, bugarske pevačice, taj rad. Bregović je pre desetak godina održao najgori koncert u istoriji Dogvila. Bregović je danas turbo-folk. A bio je dobar pastirski rok.

***

Uvek morate imati žrtvenog jarca. To je najčešće nedužni lik koji mora da snosi posledice kad jedna manifestacija, kao što je ova, propadne. Obično je to neki mlađi lik. Iskusni nosioci žgaravice uvek ostaju u prikrajku. Kad se nešto postavi naopako, kad se  organizacija prepusti ljudima koji veze sa tim nemaju, kad se seoski đilkoši prikače za stratokaster, tu mora da izbije kurcšlus. Prosta činjenica.

***

Nisam bio ni na jednoj Slaninijadi, Mudijadi, Kupusijadi, Kobasicijadi… Bio sam na skoro svim Gitarijadama. Na jednoj sam dobio nagradu za najatraktivniji i najperspektivniji bend. Potom su me poslali u rat. Kad sam se vratio, tražili su da  moj bend zasvira prvi, da se komšije iz Republike Srpske ne bi uvredile. Umalo sam se pobio na ulazu sa Mošom, bog da mu dušu prosti, koji je bio drčan, isto kao ja. Godine 1994. posle svirke na stadionu, gde smo takođe nastupali prvi, prišao sam mikrofonu i rekao „Jebiga, mi sviramo šlagere“. Predsednik SSRN-a, SKOJ-a, SUBNOR-a, jebemligačega, rekao mi je da više nikad neću nastupati na Gitarijadi. I nisam. Posle su nas okupirali i, malo po malo, ubijali rokenrol. Njih je bilo sve više, a nas su precrtali. Možda je Gitarijada postala prevaziđena stvar, možda je tehno pobedio. Ili trube i zurle. U svakom slučaju, nije trebalo ovako da skonča. Iskreno žalim što su je upokojili nemuzikalni kulovi.

3 thoughts on “Ivan Potić – Gitarijad(n)a

  1. Ostale su gnjide, a njih zanima sta je sa kulturom?! Kulturom? Oni sedenje za sankom nazivaju kulturom? To su gnjide iz podruma, gnjide koje zivi u podrumu u kuci od 200 m2. Sutra nastavljajte da glasate, da im obilazite lokale. Zajecar je postao grad projekta, Zajecar je postao mala Nemacka.

  2. Nije Gitarijada jadna, vec je jadan ovaj tekst koji pljuje po istoj. Sve ovo sto se desilo, cista je posledica vise sile i odozgo nametnuto! To smo svi mogli da primetimo: losa organizacija, grupe koje smo hiljadu puta gledali na Gitarijadi, ali da li se neko zapitao zbog cega je sve ovo tako bas ispalo? Neko odozgo se opasno sprda sa nasom tradicijom, kulturnim nasledjem grada i naravno, omladinom koja je kao i uvek marginalizovana… Sacuvajte bar svoje dostojanstvo, jer valjda, ima Boga, pa i za one koji su doprineli ovakvom stanju u zemlji prvenstveno, pa onda i u nasem gradu.

  3. Potpisujem svaku rec teksta. Gitarijada je samo jedan od pokazatelja civilizacijskog pada citavog drustva i pre svega nezrelosti, neorganizovanosti inertnosti kvalitetnih ljudi. Mi smo krvi. niko drugi. Sta je bilo konod nas zaista uradio da bi nam bilo bolje?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!