Goran Gocić: TAI, roman o ljubavi i Tajlandu

Čovek se nada, i nada i nada ljubavi, čak na najneočekivanijim mestima gde smo se našli iz posve drugih razloga, poput barova i bordela i zatvora i klanica i konclagera i samog pakla, gde se osvrćemo tražeći pogledom kakvog blagonaklonog đavola.
Goran Gocić, TAI

Roman TAI Gorana Gocića objavljen je 2013. godine i dobitnik je Ninove nagrade za najbolji roman godine i nagrade „Miloš Crnjanski“ za period 2011-2013. Bavi se Tajlandom iz čega je i proistekao sam naziv romana. Glavi junak romana je sredovečni Srbin koji nakon propalog braka i kraha u životu odlazi na Tajland u potrazi za svojim spasem nadajući se da će tim odlaskom moći da pobegne i od samog sebe. Međutim, suočen sa tom drugačijom kulturom i pogledom na svet, sa različitim pravilima ponašanja i ustrojenim vrednostima od onih po kojima je navikao da funkcioniše i živi, on biva očaran i uhvaćen u zamku koju Tajland krije za mnoge zapadnjake koji u njega dođu zarad provoda.  Zaljubljuje se u jednu ženu. Prostitutku.
Ovo bi kratko rečeno bila radnja romana TAI, ali to potencijalnim čitaocima nimalo neće umanjiti draž čitanja, jer to je ono što se odmah sazna na prvim stranicama romana.
Tai je spoj ljubavnog esejističkog romana, putopisa i sociološke studije o jednoj istočnjačkoj zemlji i kulturi. Roman se u najvećoj meri bavi ljudima, njihovim odnosom prema životu i pogledom na svet i iz tog aspekta i analizira i iznosi činjenice i teze pred svoje čitaoce. Ono što ćete shvatiti još na samom početku jeste da je Tajland zemlja apsurda i suprotnosti koje možete videti na gotovo svakom koraku.
Na primer Tajland nazivaju i Zemljom osmeha baš zato što su svi u njoj nasmejani, ali to ne znači da oni žive u izobilju i bogatstvu i da je taj osmeh odraz toga. Naprotiv, većina stanovništva živi u siromaštvu. Osmeh je njihov oblik neverbalne komunikacije, stanja duha ali i nacionalnog identiteta. Kao što je kod nas Srba to postalo neraspoloženost, mrgudnost i namrštenost što i jeste odraz siromaštva i bede.
Zatim, velika većina Tajlanđanka ulazi u brak nevina da bi posle nekoliko godina krenula da se bavi prostiticijom i da se time na državnom nivou ostvaruje veliki prihod od 10 do 15% od godišnjeg bruto dohotka što iznosi više od 14 milijarde dolara. Znači, u Tajlandu se od prostiticije zarađuju milijarde. Često supruzi sami teraju svoje supruge da se bave prostitucijom, jer to donosi dobru zaradu. Ali i pored svega toga oni na to gledaju drugim očima. Drugačije doživljavaju seksualnost i sve u vezi seksualnosti.
Dalje, u Bangkoku ima više bordela i go-go barova nego škola.
Radnja romana se u najvećoj meri i dešava u Bangkoku – gradu koji je jedna od najpopularnijih svetskih turističkih destinacija u najvećoj meri zbog seksa i prostitucije. U romanu je Gocić uputio i na to da i sam naziv grada Bankgkok nedvosmisleno upućuje na seks, imajući u vidu to da je sam izgovor reči Bangkok spoj dve engleske reči (bang i cock, tj. jebanje i kurac). Ako se rukovodimo ovim svakako da ćemo pomisliti da roman Tai obiluje scenama seksa, da govori i prikazuje seksualne slobode i seks trafiking po kojima je Tajland poznat. Međutim, to nije slučaj. Kao što sam već rekao, Tai je ljubavni roman i bavi se ljubavlju i opijenosti jednog muškarca pogrešnom ženom, ženom sa kojom nema budućnosti i koja je njegova sušta suprotnost, ali i ženom koja je njegov spasilac i koja mu u velikoj meri pomaže da pobedi svoje sopstvene demone, bez obzira što je ona samo žena iz go-go bara koja svakodnevno svoje telo nudi za novac strancima turistima. I kao što biva u svakoj ljubavi, voljeno biće se idealizuje i uzdiže u savršenstvo i božanstvo. Mane ne postoje. One čak voljenu osobu čine još savršenijom zbog čega se još više voli i glorifikuje. Ali to su obično predstave koje izlaze iz okvira realnosti i odvode u samoobmanu i laž.

Bangkok noću

Gocić opisuje i doživljava Tajland kroz ženu koju voli i obožava, koja je Tajland u malom, takođe sastavljena od protivrečnosti baš kao i zemlja u kojoj živi i pripada. Svaki dan proveden pored nje za njega je neki vid otkrovenja imajući u vidu činjenicu da ona nije samo iz različitog dela sveta, već da pripada i drugoj kulturi i drugoj rasi. Sama njihova kombinacija i predstavlja protivrečnost i suprotnost. Nešto nespojivo. Zapad ogrizao u materijalizam suprostavljen duhovnošću istoka. Hrišćanski pogled na svet i odnos prema životu jednog evropljanina nasuprot budistkinje i budizma kao religijom bez boga. Obrazovani urbani intelektualac naspram neobrazovane siromašne seljanke. I na kraju, evropski patrijarhat nasuprot tajlandskog matrijarhata.
Roman nije lak za čitanje, jer je prepun esejističkog izraza, monologa i razmišljanja. Puno je mudrosti tu sakriveno. Puno je citata. To i usporava samu radnju romana koja gotovo i da se ne dešava. Sem na jednom duhovnom i emotivnom planu.
Roman je podeljen u tri celine i ukupno 64 poglavlja. Poglavlja koja su u romanu predstavljena kao imejlovi (elektronska pošta) koje određeni Gospodar šalje autoru romana u najvećoj meri govore i demistifikuju Tajland i Tajlanđane. Kroz te mejlove čitalac će dosta toga naučiti o samoj zemlji i kako je ona zapravo postala raj za farange[1] razvratnike i bludnike. Sa druge strane, to navodno elektronsko dopisivanje se može shvatiti i kao sam glas razuma glavnog aktera romana, glas razuma, koji ga čuva i upozorava, ali i crv sumnje, taj pakosni skeptični i cinični crvuljak koji ga iznutra izjeda i ne da mu mira. Gospodar mu posredstvom mejlova daje savete, smernice i upozorenja za koje čitalac ne zna da li ih protagonist romana prihvata i pridržava ih se ili ne.
Iako roman nije obiman (280 strana) iziskuje vreme i koncentraciju. Pre svega zbog načina na koji je napisan. Ipak, ko se odvaži na čitanje, pročitaćete jednu lepu ljubavu priču, saznati dosta o jednoj mističnoj azijskoj zemlji i zaviriti u dušu i um jednog sredovečnog čoveka intelektualca koji je shvatio pravu istinu o sebi tek onda kada je otišao na Tajland i zaljubio se u ženu u koju nije smeo da se zaljubi. Zar to nije dovoljno da krenete sa čitanjem?

[1] Farang – Stranac, obično se misli na Amerikance i Evropljane

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!