Simbolika i misticizam u Senkama nad Balkanom

Svakako da je nova igrana serija Dragana Bjelogrlića Senke nad Balkanom još od emitovanja prve epizode privukla veliku pažnju, pridobila veliki broj gledalaca ali i izazvala prilične kontroverze. Pored onih koji su ovu seriju dočekali sa velikim oduševljenjem, ima i onih koji su iznosili veliko nezadovoljstvo i mnoge zamerke tipa istorijskih neistina i poluistina vezanih za pojedine likove iz serije kao i namerno plasiranih propaganda pre svega orijentisanih protiv Rusije jer su u samoj seriji Kozaci koji su emigrirali u Srbiju prikazani kao opasna kriminalna banda koja se bavila krijumčarenjem opijuma. Izgleda da se naša gledalačka publika ne može naučiti da razdvoji umetnost od istorije, odnosno, da sagleda slobodu umetničkog izražavanja. Mora sve da se ispolitizuje čak i kada to nema blage veze sa realnošću. A mediji brže bolje odmah stavljaju akcent na svakojake nonsense samo da bi privukli što veću pažnju i samim tim ostvarili što veči profit.
Ono što se ne može poreći je odlična produkcija kao i sam format serije urađen kao jedan istorijsko mistični krimi triler koji obiluje scenama seksa i nasilja i koji se dešava prevashodno u Beogradu, u prvoj polovini dvadesetog veka, po završetku 1. svetskog rata i nastanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Smatram da Srpska kinematografija do sada nije imala seriju ovakvog tipa i pratim je sa velikom pažnjom i nestrpljenjem.
Iz tog razloga sam i rešio da kažem reč dve o njoj ali sa aspekta simbolizma i misticizma.
Još od samog početka serije, ubistvom ruskog sveštenika u Ruskoj crkvi na Tašmajdanu i krađom blaga Romanovih, mogla se naslulti i osetiti doza misterije kojom odiše ova serija i koja će se sve više produbljivati kako se sama serija razvija. Zatim, pojava ogrlice sa ranohrišćanskim simbolom ribe – Ihitis (akronim za Isusa Hrista) koji se koristio u vreme progona hrišćana u Rimskom carstvu kao hrišćanski znak prepoznavanja nagoveštavao je da je to samo uvod u neku ozbiljniju priču odnosno veću misteriju i mistiku. Takođe u seriji se pojavljuje i umetnička slika sa istim simbolom.

Potom sastanak Nemca Gabriel Mahta i grofa Rajačkog gde se na zidu sobe u kojoj su se sastali u pozadini nazire slika – mač sa svastikom koji predstavlja simbol Društva Tule, tj. nemačkog okultističkog političkog tajnog društva čiji je član bio i sam Adolf Hitler.

Takođe, i u petoj epizodi pojavljuje se taj isti simbol Društva Tule i to u vidu tetovaže na ruci slikara koji je optužen za dvostruko ubistvo.

Međutim, najveći stepen misticizma postiže se pojavom svetog koplja, koplja sudbine tj. Longinovog koplja koje inspektor Tanasijević slučajno pronalazi sakrivenog u kovčežiću u kojem je stajala ogrlica sa simbolom ribe. To celu priču okreće u jednom drugom smeru i čitavoj seriji daje jednu novu okultnu mitsku dimenziju svetskih razmera. Po legendi, ovim Kopljem je rimski kapetan Longin proboo Isusa Hrista na krstu i o ovome postoji zapis u Svetom Pismu (Jovan 19:33-37). Ovo Koplje, umočeno u Hristovu krv postaje uz Sveti Gral objekt legendi, narodnog predanja, sve do današnjeg dana,  vezujući se za mnoge istorijske ličnosti od doba Josifa preko Justinijana, kralja Artura i vitezova okruglog stola, Karla Velikog, Hajnriha Ptičara, Barbarose, do vladara iz Habzburške dinastije, zaključno sa drugim svetskim ratom,  nacizmom i samim Hitlerom. Evidentno je da su ovi vladari u čijem posedu je bilo Koplje u jednom trenutku svog života vladali svetom i crpli svoju snagu iz Koplja. Iz tog razloga Beograd ne postaje samo poprište narko kartela, kriminalaca, političkih neistomišljenika već i mesto okršaja tajanih društva koja tragaju za relikvijom koja nosi apsolutnu moć.

Snimljeno je mnogo filmova i napisano mnogo knjiga na temu svetog koplja ili svetog grala. Poslednja knjiga koju sam pročitao a tiče se jedne takve relikvije (mač koji je iskovan od pretopljenih klinova kojima je Isus Hrist zakucan na krst a koji neminovno asocira na mač koji predstavlja simbol Društva Tula) delo je našeg autora, jednog od scenariste ove serije, Dejana Stojiljkovića koji je u svom romanu Konstantinovo raskršće pisao o potrazi nacista za ovim artefaktom.

Međutim, tu se ne završava mistika same serije.

U petoj epizodi, princ Đorđe Karađorđević, u ludnici, naslikao je sliku pod nazivom Crno sunce koja je u neku ruku i proročka. Simbol crnog sunca je simbol okultnog značenja i vezuje se za nacističku Nemačku. Crno Sunce predstavlja jednu od varijacije svastike, tako da je tom slikom navodno ludi princ predvideo dolazak Trećeg Rajha. Sam simbol Crnog sunca, pored kukastog krsta, raspeća i petokrake pojavljuje se u uvodnoj špici serije. Neka crna gusta neprozirna tečnost guta sve pred sobom i formira Crno sunce. Imajući u vidu da je uvodna špica crno-bela nije isključeno da je ta crna tečnost zapravo krv simbolično ukazujući na to koliko je samo krvi proliveno zarad raznih ideologija i religija…


Iz svega navedenog proizilazi da je serija Senke nad Balkanom prepuna simbolike, mistike i nekad zabranjene i nepoznate istorije, da se u njoj krije mnogo više nego što se vidi na prvi pogled, da se treba gledati pažljivo.
Ono što je najbitnije i najvažnije u vezi ove serije je to što je mnoge od nas naterala za traganjem i proučavanjem sopstvene istorije koju izgleda da nikad nismo dovoljno znali, delom što nas nije zanimalo a delom što nam nije bila dostupna… Možda ćemo ovim Senkama nad Balkanom razjasniti mnoge senke koje su dugo prikrivale našu tragičnu prošlost. A jednog dana kada spoznamo prošlost, moćićemo da utičemo na sadašnjost i samim tim kreiramo budućnost. Ako već nije i previše kasno za bilo šta.

7 thoughts on “Simbolika i misticizam u Senkama nad Balkanom

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!