Miran san-Narodne mudotvorine #2

preuzeto: http://chantilliscious.blogspot.com

Naroda izreka »bitno je da mirno spavam« nema više nikakvog smisla. Postala je apsurdna. Promenila su se vremena. Promenili su se i ljudi. Postali su mnogo više zli, oholi, sebični, ljubomorni, zavidni i pakosni… Oni drugi, koji su u sebi još uvek uzgajali mrvu poštenja, savesti, morala i dobrote i dalje su koristili ovu izreku kao svoje životno geslo. Ona je predstavljala njihovu spasonosnu molitvu i reči utehe dok su svud oko sebe gledali one nepoštene, ohole, nesavesne, nemoralne, zle ljude kako bez ustručavanja lažu, varaju, manipulišu, potkupljuju, obmanjuju, kradu, pljačkaju, zlostavljaju, maltretiraju, uništavaju, ubijaju, gaze preko leševa da bi ostvarili svoje ciljeve. Često su se pitali da li se ti ljudi nečega plaše? Zar ih nije bilo strah kletvi, suza, Boga, odmazde, pravde, zakona?

Oni sigurno ne mogu mirno da spavaju. Progone ih sopstvena nedela u snovima poprimajući oblike raznoraznih ala i zveri. I zapravo što su veća nedela činili to su nemani bile strašnije i surovije. Ma koliko čovek nesavesan bio, savest ipak postoji ako ne u stvarnosti, onda bar u snovima. Budi se, kad čovek zaspi. Mislili su oni i tim činjenicama zapravo tešili sebe.

Takav odnos i pristup životu je tim moralnim i poštenim ljudima donosio spokojstvo i mir jer nisu imali razloga da se pribojavaju i plaše zbog učinjenih postupaka i ponašanja jer nikom nisu naneli zlo. Ono što oni kao takvi nisu mogli ili nisu želeli da shvate je činjenica da su nastupila zla vremena, da više ne važe stare arhaistične izreke i poslovice, da danas vladaju i važe nova neka pravila igre. Nova pravila i nove izreke.

Miran san koji je bio njihova jedina uteha i nada, ideja koja im je davala snage i volje da guraju dalje u ovim teškim i nesrećnim vremenima, pukao je kao mehur od sapunice. Počeli su i oni nemirno da spavaju. Da se bude noću u znoju, da se plaše, strahuju, tiho vrište i u tišini plaču. Ni oni više ne mogu mirno da spavaju. Ni za njih više nema mirnog sna. Spojkojstvo je dobilo prefiks ne i postalo nespokojstvo.

Nastupilo je vreme kada moralni, pošteni, obrazovani, stručni i savesni ljudi, ne mogu da prosperiraju. Samo nazaduju i propadaju. Oni kao takvi samo smetaju i prave problem onim drugima koji ne mare za miran san i kojima ništa, sem novca, nije sveto. Postaju suvišni i bespotrebni iako su u mnogo čemu bolji od te besavesne i beskrupulozne većine. Zato ih ovi i satiru, uništavaju, proganjaju, stigmatizaju, “guraju klin u točkove”, “zabadaju nož u leđa”…  Viševekovna srpska odlika pretočena u izreku: »dva loša ubiše Miloša«.

Pošten i savestan čovek osuđen je na propast. On kao takav ne može opstati. Poštenim radom se ne može preživeti što su i oni počeli da shvataju i osećaju na sopstvenoj koži. Zato se i bude noću. Zato su i im i nemirni snovi  jer čim zaspu, u snovima se sukobe sa surovom istinom. Istinom koju na javi odbijaju i ne žele da prihvate. Zato se i bude u strahu. Zato i plaču. Zato se i brinu jer shvataju da oni kao takvi nisu potrebni ovom društvu, da danas na ceni nisu vrline već mane i da im je zbog ugrožena egzistencija. Njih i njihovih najbližih. Zato se i plaše. Zato i nemaju miran san. Zato je ta poslovica i apsurdna.

Narodne mudotvorine #1, #3, #4, #5

28 thoughts on “Miran san-Narodne mudotvorine #2

  1. Spavam još uvek kao zaklana…
    I dok krv kaplje niz grudi bez boje
    mirnog sna počinju da se boje
    i seni moje i on odlazi daleko
    putevima samo njemu znanim
    a luča gasne
    i nema šanse da se odbranim!

  2. Ma nisu ljudi lošiji Exxx, ima i dobrih ljudi samo su ih potisnuli ti loši. A oni dobri ćute i trpe… Šta misliš zašto su tako popularne te serije o starim dobrim vremenima kada je sve bilo “normalno” ovde u Srbiji. Ljudima je dosta loših vesti i svakodnevnih gluposti. Žedni su lepote.
    A ti loši svakako da nemaju savest i mogu da je utišaju na daljinski. Inače ne bi mogli dalje.

  3. Odličan tekst, sumiran je jedan od glavnih problema današnjice. Bukvalno važi ”ili igraj po njihovim pravilima ili izumri”. Zbog tih stvari, ljudi koji nisu takvi po prirodi a moraju takvi da budu doživljavaju mentalne krahove, jer ne mogu da se pomire ni sa tom verzijom sebe a ni sa svetom. Odmah sam se setila ove pesme, to je upravo to mentalno stanje, zajedno sa lošim snom:

    [video w="320" h="240"]http://www.youtube.com/watch?v=zuTaM5eTVeo[/video]

    King Crimson – Sleepless

  4. pa sad… postoji to pošteno – nepošteno, ali postoji i uspešno – neuspešno, sve su to kategorije koje mogu, ali ne moraju da se poklapaju. Ja ne da mislim, nego znam da postoje i pošteni – uspešni ljudi koji spavaju extremno mirno, čiste su im biografije, mirne savesti i nisu svoju sreću gradili na tuđoj nesreći, naprotiv, samo su trpeli štetu i doživljavali bol od svih ovih poštenih – neuspešnih, nepoštenih – uspešnih i nepoštenih – neuspešnih…

    1. Prijatelju
      nijase su u pitanju. Moja namera prilikom pisanja ovog posta bila je da razobličnim narodnu izreku koja se dugi niz godina koristi na ovim prostorima a ipak više nema na značaju. U svakom slučaju vidim da se i ti slažeš da pošten čovek teško opstaje u ovoj današnjici

  5. Slažem se da pošten čovek teško opstaje u ovoj današnjici, mada ima i dosta nepoštenih ljudi koji isto tako teško opstaju u današnjici. Mislim da poštenje nije isključivi kriterijum, mnogo je faktora koji utiču na to da li ćemo ili nećemo živeti i spavati kvalitetno. U organizovanim društvima se pitanje poštenja uopšte i ne postavlja – svi su pošteni, ne zato što vole tako i da bi mirno spavali, već zato što moraju i nemaju izbora – sve drugo ih dovodi u sukob sa sistemom. Srbija nažalost nema ovakav sistem da reguliše te stvari i to je cela poenta. Razlika je samo što je sistem obavezujuć za svakoga koji živi u tom sistemu, dok su izreke neobavezujuće i po izboru. Što se mene lično tiče, ova izreka i te kako ima na značaju, sigurno ne bih mogao mirno da spavam da sam svesno ili nesvesno naneo štetu pojedincu ili nekoj porodici zarad ličnog interesa. Poznajući sebe, verujem da bi me to proganjalo noćima.

  6. Hvala lepo, nemoj prihvatiti lično što ja iznosim svoje stavove, retko pišem komentare, na svom blogu ih i nemam, eto ovde mi se sviđa pa sam odlučio da rečem šta mislim… što reče Bred Pit u Fight Club-u “ali možda ja grešim i to je jedna stravična greška”. :-D

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!