Maska do jaja by Branko Baćović

Tekst za konkurs eXperiment

Branko Baćović

@

http://thetransformationblog.wordpress.com/


Maska do jaja

.

Postoje razne maske. Na primer postoji “Komšijska maska”. Ideš ulicom i sretneš komšiju koji stanuje sprat iznad tebe, i kažeš mu:

– Dobar dan komšija, kako ste?

I ne samo da mu kažeš, nego se i nasmeješ. Možda mu čak i poručiš da pozdravi ženu i pitaš ga kako su mu deca u školi, a u stvari bi mu najradije nabio onaj daljinski od muzičkog stuba kojim njegov sinčić pušta muziku od rane zore ili mu olupao klompe o glavu koje nosi po kući. Ali to ne uradiš, nego lepo staviš “Komšijsku masku” a u sebi misliš: – Jeste da je doktor psihijatar, ali ja nisam pacijent i ne mora da mi sere po glavi!

E moj, odnosno naš komšija nije nabio tu masku na glavu nego je nabio takozvanu “Ne-komšijsku masku”, pozvonio je na vrata i tiho se izdrao na sve nas – da on razume što ja sviram klarinet, pošto idem u muzičku školu, da on razume što moj brat svira violinu, pošto i on ide u muzičku, ali da ne razume što nas dvojica nosimo klompe! Izgledao je kao kikirez, to su oni ratoborni petlići koje sam video na selu, ili kao onaj šašavi petao koga sam video u crtanim filmovima. E tada je ćale, umesto da nabije tu istu “Ne-komšijsku” ili bolje rečeno “Kikirez masku”, nabio “Komšijsku”, pa mu nije odbrusio – da se onda on više ne parkira ispred naše garaže i da će mu sledeći put ako ga vidi izbušiti kuhinjskim nožem gume na onoj njegovoj šklopociji od auta, nego je rekao da ćemo baciti klompe a usput mu se čak i osmehnuo. Kasnije je, u razgovoru sa mojim bratom i sa mnom skinuo “Komšijsku” i nabio “Vaspitno-popravnu masku” dreknuvši kako moramo da bacimo te proklete drvene papuče!

Iii recimo “Društveno-prihvatljive maske”. Vraćaš se umoran sa posla, utrčavaš sav zadihan u autobus, ne bi li stigao na vreme na večeru da ti žena ne bi zvocala ili da ne bi muž zvocao, ako već uopšte neko mora da zvoca i sedaš na stolicu. Ali ne zadugo, pošto već na sledećoj stanici ulazi baba ili deda, po sred termina kada se ljudi vraćaju sa napornog rada i kreće opasno da ti se približava. Penzioner može bilo kada da se vozika po autobusima, ali ona odnosno on to ne rade, nego biraju najnezgodniji termin u danu! Gledaš kako se u onoj gužvi pomera prema tebi i najradije bi pogledao u stranu kao da je ne vidiš, ili dreknuo:

– Pa kuda si krenula pobogu baba, po sred srede kada je najveća gužva, zar nemaš pametnija posla? Ali ne, ti se okrećeš prema babi, razvlačiš usiljen osmeh i govoriš joj:

– Izvinite, da li biste hteli da sednete?

Ona sedne a ti psuješ u sebi. Naravno to niko ne čuje i ti postaješ društveno zamaskiran odnosno društveno prihvatljiv. Nema veze što se baba možda vozika po gradu iz dosade ne bili se osetila važna i prihvaćena, to nije bitno, bitno je da si ti društveno prihvatljiv.

Postoji na primer i “Moralna maska”. Kresnuo bi ti onu komšinicu sa petog sprata ili sestrinu drugaricu ili ženinu sestru, ali nećeš. Svi znamo da se ne s… tamo gde se jede. Nije bitno što zbog maske koja se zove “Harmonična porodica” niko ne kapira da ti sa svojom ženom ne spavaš više od tri godine nego jednostavno ne može zbog toga što to nije moralno prihvatljivo. Znači, komšinicu ne možeš zbog komšiluka, sestrinu prijateljicu zbog sestre a ženinu sestru zbog toga što bi posle imao dve žene sa kojima ne spavaš tri godine a onda bi morao da se ubiješ. Naravno, ni to nije moralno prihvatljivo, a i šta bi rekao sused odozdo ako bi pukao konopac pa bi pao na pod?
– Pa komšija, zar se nismo dogovorili da vam deca pored klarineta i violine ne započinju sa sviranjem bubnjeva!

E, tada bi mu najradije nabio klarinet o glavu, ali pošto to ne bi bilo društveno, moralno a ni komšijski prihvatljivo to ne uradiš nego ga samo u sebi oteraš u tri lepe materine, što je kod nas u određenim slučajevima moralno prihvatljivo i lepo mu se nasmeješ.

Ili recimo “Ljubavna maska”. Na njoj piše tekst upućen ženi i ljubavnici i sestrinoj prijateljici i ženinoj sestri – ja volim samo tebe!

Osim “Ljubavne” je popularna i “Maherska maska”. To je ona maska u obliku velikog muškog polnog organa, od milošte zvana “Kur-maska”. Toliko bi hteo da si neko i nešto, pa nabiješ tu masku u dupe i hodaš kao da si oslobodio tri grada i sereš. Sereš, ali na usta, pošto znaš ako izvadiš motku, pardon masku iz dupeta sraćeš i na druge rupe i to od straha. E, da to ostali ne vide, koristiš “Kur-masku” umesto toalet papira.

Ili na primer “Religiozna maska”. Svi se kao nešto mole, pa ajde kao i ti. Svi se nešto venčavaju u crkvi pa ajde i ti. Iako ti nije jasno zašto sveštenik masno naplaćuje venčanje a božiji je čovek? Zašto ne pošalje Bogu račun, nego od tebe traži novac? I ne samo to, nego neće ni na sahranu da ti dođe bez keša. E sada, ili će tvoja duša da ode u pakao zato što mu nisi platio ili će njegova? To ne znaš, ali znaš da moraš da platiš a povrh svega moraš da mu poljubiš ruku kao da je sa njom dodirivao Svetog Petra a ne Svete Dolare!

Postoji i “Društveno-politična maska”. Ona je poslednjih godina veoma popularna. Sada svi viču:

– Živela njihova partija! – pa moraš i ti.

A pre, u zlatna vremena, imao si svoju rođenu masku i svoju rođenu toljagu, pa si lepo otišao do susednog plemena, zveknuo svoju buduću ženu po glavi, tek toliko da shvati da je tvoj društveno-politični sistem najefikasniji i odvukao je u svoju pećinu gde bi joj već objasnio povoljnosti tvog sistema a ne sistema većine. Ili recimo ona. Ona bi pre kao Amazonka isekla mačem jednu sisu i time dokazivala kako i bez nje može odlično da funkcioniše njen sistem. Danas bi verovatno ugradila još jednu: dve za decu i jednu za muža da može da se igra kada sve društveno-politički ispegla, usisa i počisti.

Ima još raznoraznih maski, ali ne bih više o tome. Dakle, sada će vam biti jasnije zašto ljudi vole maskenbale. Tada mogu lepo da skinu sve ove maske i nabiju papirnatu na glavu. Onda mogu da spavaju sa sestrinom prijateljicom, mogu da uhvate komšinicu za grudi, da poljube popa u dupe, da oteraju predsednika u tri vražije i mogu na glas da viknu da im je žena frigidna i da može da svrši samo ako je testeriše bataljon vatrogasaca u zgradi koja plamti ili ona može da drekne kako joj muž ima mali intimni organ ali zato njegov brat ima veliki a sinovljev prijatelj još veći. Tada, na maskenbalu možeš sve da oteraš gde god hoćeš, možeš i go da skočiš sa petog sprata sa psećom ogrlicom oko vrata i bičem u ruci. Sve to možeš zato što si skinuo sve maske a za papirnatu te boli k…!

Tekst: Branko Baćović
Crtež: Danijel Trstnjak

21 thoughts on “Maska do jaja by Branko Baćović

  1. Druže
    hvala ti što si učestvovao na konkursu. Hvala na tvojoj maski kojom si razbio sva ta ljudska licemrja i laži

  2. Zdravo :)

    Hvala tebi što preuzimaš inicijative za druženje i otvaraš polja za kreativno izražavanje. Izazov mi je bio da napišem tekst po “diktatu”, ali sam rekao da i to može samo ako se opustim i otvorim. Napisao sam pola strane ali sam rekao da to nije baš to, onda pustio dva dana da se stvar slegne… i reči su nekako stigle ;) Hvala onima koji su mi ih poslali i “progurali” u olovku i hvala tebi na organizaciji konkursa. I super, ako sam bar malo “razbio” “to” o čemu pričaš u komentaru. ;)

  3. Večeras padaju zavese. Da li će to biti početak nečijeg radovanja ili trenutna praznina, a možda i nečiji kraj strepnji i nadanju da će zavese doneti novi početak.
    Nikako ne bih volio da sam ja taj koji će spustiti zastor, a još manje onaj koji će otškrinuti “prozor” u novu budućnost. Razlog je sasvim jednostavan. Neću biti u poziciji da vidim ako iz oka nekog kane neka suza. Kao i ni sjaj koji donosi otškrinuti prozor.
    Neko će reči, pa to je bila samo igra. Ja ću reči da je to samo tračak nade, koji mi pruža neko, da saznam da u životu ima više puteva. Kojim putem će neko poći to zavisi samo od njega ili onog koji će otškrinuti prozor.
    A da li će se nešto videti zavisi od maske koju svi nosimo. Samo jedni svesno ali zato daleko veći broj nesvesno. Da li će mo videti suzu ili sjaj ako je sve pokriveno maskom? Sigurno ne, jer po nekom nepisanom pravilu, svako svoj samar nosi sam.
    A kad se u smiraj dana svedu sve računice nasta će tišina koja će nam pružiti priliku da se osvestimo i dođemo do saznanja da će u zivotu biti još prilika.
    Kod mene će ostati dilema da li sam imao pravo na ovakav komentar, koji se ni u kom slučaju ne odnosi na gornji tekst učesnika konkursa.

    1. Mišo
      ako želiš ovaj komentar može ući u konkurs. Poslao sam ti jedan email pa pogledaj. Jer živimo u tako malom gradu a ja ne znam ko si ti. Milsim da je konačno vreme da se upoznamo. Zato sam ti i poslao email.

      Pozdrav i čujemo se

      1. Zašto da ne. Inače poruku-emajl nisam primio.
        I ja isto želim. Pronači ću tvoj telefon i javiti se čim dobijem broj.

  4. Baš volim da čitam Brankove tekstove. Čak i kad je ceo svet maskembal, čovek mora da se nasmeje čitajući… Branko, genijalan si :)
    Exxx, da mu daš nagradu,obavezno.
    MOraćeš da otvoriš štampariju, konkurencija za knjigu je ogromna!!

    1. Hvala… Hvala…

      E da mogli bi jednom da se dogovorimo, pa da izabere svako od nas određen broj najboljih priča i da napravimo knjigu, a? Svako da po određenu količinu keša i eto knjige… kao od šale ;)

      1. Bilo je takvih akcija na raznim blogovima, što da ne, ako neko želi da bude objavljen.
        Ima ovde baš dobrih pisaca, svi smo različiti i imamo drugačiji stil. Ti sjajno pišeš i imaš dosta “materijala”, mogao bi da objaviš i svoju knjigu.
        Ja ne pišem, pa nemam šta da objavljujem… Onaj “dnevnik” na blogu nije baš reprezentativan :)

  5. Pingback: 3.11. | eXperiment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!