Facebook ili Fakebook

Pisao sam i ranije o Facebooku (Facebook #1, #2 i #3), ali to su bile priče iz stvarnog života ljudi koje poznajem, sa nekima čak i družim i sarađujem. Ovaj post će biti moje shvatanje i doživljavanje te socijalne mreže kao fenomena današnjice koji je u velikoj meri uticao na život cele civilizacije. Fenomen koji je druženje i zbliživanje ljudi podigao na jedan sasvim drugi i novi nivo. Fenomen koji je reči prijatelj dao sasvim drugačiju definiciju. Fenomen koji je izrodio neke nove devijacije i anomalije u ljudskom ponašanju. Znam da ću posle ovog teksta navući gnev mnogih, možda i pojedinih koji prate blog eXperiment, ali šta da se radi. Ovo je moje mišljenje, svidelo se to nekom ili ne.

Bitno je da, na samom početku, naznačim da sam se oduvek ponašao slušajući svoje srce. Uvek sam bio iskren i otvoren. Kod mene nije bilo poltronstva, licemerja, proračunatog ponašanja. Zbog takvog odnosa često sam loše prolazio u životu, ali jednostavno nisam želeo, niti sam mogao da se promenim. Ponašao sam se shodno onom što sam propovedao jer sam smatrao da tako treba. Nikad se nisam femkao, prenemagao, glumatao, pozirao, kalkulisao samo da bih u očima drugih izgledao fensi, mnogo lepše, prihvatljivije, popularnije, više cool ili samo da bih ostvario određenu korist odnosno postigao određeni cilj. Ma jok. Nikad nisam bio manipulator niti su me tuđa mišljenja nešto mnogo i zanimala. Tu izuzimam mišljenja meni dragih osoba. Njihova mišljenja, kritike i sugestije prihvatao sam i poštovao.  Ali kakve to veze ima sa Facebook-om?

E tu sam vas čekao. Meni kao takvom, Facebook i nema neki značaj. On je kao izmišljen za totalno drugačiji soj ljudi. Za pozere, ekscentrike, folirante, ljude koji traže pažnju, usamljenike, asocijalne likove, obmanjivače, napaljenu klinčuriju… Facebook pruža mnoge mogućnosti i prednosti da sebe predstavite ne onakvim kakvim stvarno jeste već onakvim kakvim želite da vas drugi vide. A to je velika razlika. Moraćete to da priznate. Od stotine, pa čak i hiljada fotografija uskadištenih na vašem hard disku, pažljivo se biraju desetine fotki na kojima ste ispali najlepše. Na kojima ste bili mršaviji, mlađi, lepši nego što ste u prirodi… Pojedine slike se obrađuju u  Photoshopu i tek onda se objavljuju na fejsu. Da svi vide kako ste lepi, seksipilni, poželjni, cool… Nema veze što na tim fotkama i ne ličite na sebe.

O gomili fotografija sa letovanja, zimovanja, ludih žurki, koncerata, noćnih izlazaka i navodnog nezaborovnog provoda neću da pričam. To me posebno nervira. Namera i svrha tog samoreklamiranja i poziranja je da ljudi koji vas posmatraju i prate steknu dojam kako vi stvarno imate lud provod, kako vam je super u životu, kako ste uspešni, kako vam sve polazi od ruke, kako ste terminator za suprotni ili isti pol, u zavisnosti od opredeljenja, kako ste zapravo zabavni, šašavi, nevaljali, ludi i veseli, kako je super biti vaš prijatelj… Pitam se koga pokušavate da slažete? Sebe ili druge? Da li je u pitanju obmana ili samoobmana? Ili oba? Mene, iskreno rečeno, baš  zabole gde je ko bio/bila na moru, skijanju, noćnom provodu, ko kako živi, ko se skim i kako provodi, kako se ko obuko ili svuko, ko se skim pohvatao ili raskantao. Alo rajo, to je vaš život i ako imate potrebu da ga servirate na izvolte celom internetu onda to činite. Mene to nimalo ne zanima. Imam pametnija posla. Nemojte samo posle da kukate kako nemate privatnost i kako vam se sva ta tranparentnost koju ste shvatali kao urbanost, trend i razonodu obila o glavu. Sami ste to dozvolili samo da bi zadovoljili svoju sujetu i nahranili vlastiti ego. Dozvolili ste raznim voajerima, frikovima i drugim duševnim bolesnicima, infiltriraninim među vašim mnogobrojnim cenjenim virtualnim prijateljima, da slobodno posmatraju vaš život i naslađuju se, možda i samozadovoljavaju gledajući vaše slike sa plaže na kojima ste oskudno odeveni… O pristupnosti drugim podacima (email, adresa stanovanja, brojevi telefona…) i mogućnostima za zloupotrebu nećemo da polemišemo. To je već tema za novi post i o tome sam već pisao… Neke stvari treba da ostanu vaša privatnost i vaša intima. Nije sve za oko javnosti. Međutim, sada je izgleda nastupilo doba koje je Orvel još odavno nazvao »1984«. Facebook je u velikoj meri tome doprineo. Čak, usudiću se da kažem, da je Facebook, u neku ruku, otelotvorenje, Orvelovih telekrana iz 1984-te. Sve gledaš i svi te gledaju. Razlika je jedino što su ljudi facebook sami prihvatili a telekrani su im bili nametnuti od strane državnog aparata radi što lakše manipulacije i kontrole.

 

Za kraj ovog posta postavio bih vam dva prosta pitanja:

»Koliko ste prosleđenih Facebook zahteva za prijateljstvo odbili?«

ili još teže pitanje

»Koliko ste prosleđenih Facebook zahteva za prijateljstvo od ljudi koje poznajete u stvarnom životu odbili?«

Ako su vaši dogovori na jedno ili oba pitanja tipa »nijedan«, »0«, »kod mene su svi dobrodošli« i sl… onda, moraću da vam kažem, niste prošli test…

23 thoughts on “Facebook ili Fakebook

        1. Zoe
          ne mislim da je eXperiment fake zato što koristim Facebook jer ja FB, kao što si rekla, koristim a ne banalizujem ga kao mnogi/e što čine

  1. Facebook je CIA u malom, tu nema šta. Jedino što neki znaju kako treba da se koristi, 95% ostalih ne. Facebook je odličan za marketing, super je za održavanje kontakta sa ljudima koje ne vidjaš često, ali što se tiče slika i budalaština, kome je to bitno…

    1. Sopranovsky
      komentar koji je razbio post. Bravo ! CIA, baš tako. Što se tiče slika i budalaština, stvarno kome je to bitno, ali me užasno nervira…

  2. Šta da da radim kad sam najlepše ispala na fotkama iz kupatila gde se vide pločice…
    a ne moraju svi da vide pločice, pa test nisam prošla…

  3. Ja sam pala. Ne zbog rezultata 1>0, nego zato sto prosto nisam tako razmisljala,ali ni jednog momenta… A nije da nije realno…

    1. Crna Perla
      ovaj post je moje mišljenje. I ništa više.Tekst sam napisao pre par meseci ali mi nekako bilo glupo da ga postujem jer u principu ne volim da prozivam, ali jednostavno morao sam da ga postujem jer mi cela ta priča sa FB prilično smeta. Suština i esencija onog što sam hteo da kažem je sadržana u ta dva pitanja koja sam postavio na kraju posta… Ljudi su pored FB-ka izgubili dojam šta to znači prijatelj. Nije prijatelj onaj koji vas lajkuje i povremeno komentariše…

      1. Naravno da nije prijatelj u pravom smislu reci, vise je @lajker@ opet me zeki tastatura/sorry…

  4. Da li će biti Facebook, Fakebook ili Fuckbook zavisi od svakaog pojedinac koji ga koristi. Ipak je to samo sredstvo komuniciranja i druženja. Ljudi mu daju krajnji smisao i značaj.

  5. Pisala sam na ovu temu i zaista ne znam tačan broj ljudi čije zahteve nisam prihvatila. S tim što neke zahteve odbijem čim ih primetim, a druge ostavim na čekanju neko vreme, pa ako ih i posle određenog vremena ne želim – odbijem. Dešavalo mi se i da brišem već prihvaćene i mene su brisali, isto. Pojedine koje sam samo poznavala, nešto bolje sam upoznala preko fejsa, tako da je od tog ‘boljeg’ i naše prijateljstvo zavisilo.
    Društvene mreže su nov fenomen i svi još uvek učimo kako da se nosimo sa njima. Ne usuđujem se reći da je način na koji ih koristim bolji ili gori od drugih načina. Svako gleda da ugodi sebi. Nekako u tome vučem paralelu s pivom. Teško je reći kad je dosta, da li je to posle čaše, flaše, gajbe ili negde između zavisi uvek od onoga ko (de)gustira. :)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!