Najperspektivnije zanimanje za prosečnog čoveka

Ljudi nikako ne mogu da shvate koje je najbolje zanimanje za jednog mediokriteta. Svi teže nekim zvučnim zanimanjma ne kapirajući šta se krije iza cele priče. U ponudama za posao peca se na lažne osmehe, silna obećanja, navodne visoke honorare, inostrane kompanije… A kad se osnuje radni odnos ono sasvim druga situacija. Jbg-a advertajzing. Sva sreća da postoji ovaj eXperiment koji, između ostalog, postoji i da razbija predrasude. Ovom prilikom potrudiću se da utvrdimo koje je to najperspektivnije i najbolje zanimanje kojim može da se bavi jedan prosečan čovek koji živi na ovim prostorima.

Pa koje je to zanimanje?

Možda će vam zvučati smešno, ali najperspektivnije zanimanje za jednog takvog čoveka je posao đubretara. Kako, bre, posao đubretara? Tako  lepo! SaKKK ću vam objasnim.

Prvo, đubretari imaju službeno vozilo. Vozikaju se po celom gradu. Svi ih prepoznaju. Znači firma sa renomeom i statusom. Niko im se ne meša u posao niti ih ometa u obavljanju istog. Stalno su u pokretu. Nisu vezani za dosadne kancelarijske poslove tako da ne moraju da po celi bogovetni dan da bleje u računar. Zato i nemaju deformisanu kičmu usled svakodnevnog višesatnog nepravilnog sedenja. Nemaju oslabljeni vid i ne nose naočare sa dioptrijom teleskopa. Nemaju ubledeli ten grofa drakule niti imaju problema sa viškom kilograma, jer je njihov posao dinamičan.

Drugo, đubretari pored redovne plate, imaju mogućnost ka dodatnim primanjima. Ili kako bi to zapadnjaci rekli – bonus. Kakav sad bre bonus? Pa ovako, opšte je poznato da ljudi svašta bacaju u smeće.  Mnogi bacaju i prave vrednosti, još uvek upotrebljive i funkcionalne stvari, a iskusan đubretar to dobro zna tako da mu niko neće zameriti ako prisvoji neku bačenu stvar. Često đubretari ostvaruju i prijateljske odnose sa svojim klijentima pa im ovi iz znaka poštovanja i uvažanja svoje suvišne stvari klasifikuju, čuvaju i prvom prilikom poklanjaju. A to nije mala stvar u današnjim teškim vremenima.

Posmatrano iz drugog ugla, posao đubretara je jedan vrlo human i odgovoran posao. Oni se brinu o čistoći naše okoline i doprinose da naš grad, varošica, selo lepše izgleda. Đubretari su humanisti, patriote i čuvari životne okoline. A danas je malo takvih ljudi.

Dalje, đubretari imaju zagarantovano radno mesto. Državna je to firma. Prijavljeni su. Imaju plaćeno penziono, zdravstveno i socijalno osiguranje, godišnji odmor iz dva dela i još mnoge prednosti. Između ostalog, recite mi da li ste čuli da je neki đubretar dobio otkaz? Tranzicija i demokratija nemaju uticaja na posao đubretara. Čak naprotiv. Od kada smo ušli u te procese transorfmacije i preobražaja mnogo je više đubra. Tržišta su se otvorila. Mnogo je veći protok robe. A samim tim povećanim protokom i kupoprodajom robe, konačni potrošači prave i više đubra, jer svaki proizvod, pre ili kasnije, dobije svoju poslednju formu postojanja – otpadak.

Iako u poslednje vreme sve više ljudi pretura po kontejnerima, oni ne predstavljaju nikakvu konkurenciju đubretarima što je samo još jedna prednost ovog zanimanja. Monopol na tržištu.

Na radnom mestu nema stresnih situacija, jer je priroda posla takva. Kako god da se radi ne može se pogrešiti. A i da se pogreši kamion đubretar će za tili čas grešku smuljati u svoju unutrašnjost. Znači nema stresa, nema sekiracije i nema nervoze a to automatski znači duži i zdraviji život.

Jeste, da je to fizički naporan i prljav posao, da mnogo smrdi, ali činjenica je da je mnogo gore i teže raditi sa đubrem od ljudi, ljudskim otpadom i smradom nego sa smećem sa kojim rade đubretari. Zarđala konzerva, razbivena flaša piva, gomile opušaka od cigareta, upotrebljavani ulošci ili bajat hleb ne može nauditi… Takvo đubre samo smrdi, dok  đubre otelotvoreno u ljudskom obliku, iako ne iritira čulo mirisa, vrlo često je opasno po zdravlje i po život.  Takvi ljudi su spremni na sve. Zabadaju nož u leđa, poturaju klinove u točkove, konstantno rade o glavi, smišljaju razne smicale, nameštaljke, tračeve, mrze i preziru…

Je li vidite u kakvoj ste zabludi živeli. Đubretari su zakon. Nemojte smetnuti s uma i činjenicu da je u prirodi sve manje sirovina i ruda tako da je sveCCCki trend usmeren ka reciklaži otpada. A đubretari rade sa otpadom, znači em su u trendu em su na izvoru bogatstva.

Pa vi sad dobro razmislite kada sledeći put konkurišete za posao. Možete odmah početi sa pripremama. Počistite đubre u svojoj kući i svojoj okolini. Sigurno je da ga ima. Đubra je svuda. To je glavni dokaz da ljudi žive na planeti zemlji. Đubre !!!

54 thoughts on “Najperspektivnije zanimanje za prosečnog čoveka

  1. Свака част, Екскскс! Могу ли те звати Екс, лакше је? :)

    Ово је изванредан посао, поред свих ових ствари које си навео усуђујем се да кажем да га раде изузетни људи. Ова ствар око њихове хуманости коју си поменуо уопште није наивна – у току своје каријере ђубретари толико избрусе своју душу, можда мало и због тога што су заштићени од утицаја ужасног спољашњег света који си такође поменуо, да су они врло близу нивоа оних источњачких монаха по чистоћи духа, племенитости и доброти. Затворени су у своје кругове, ко зна о каквим мудростима размишљају и дискутују у току дана, јер не брину да ли ће сутра имати посао и плату. Није то мала ствар!

      1. Ах да, како сам склопио реченицу, сад се осећам као да сам злоупотребио ову болесну ситуацију у држави за своју полуфикцију о ђубретарима као некаквом магијском реду (мада ја заиста верујем у то што сам написао). Постидео сам се.

        Нажалост, имати посао данас и овде никако није мала ствар.

  2. Svaka ti čast. Neznam ti ja brale one vaše figurice, inače bi bio veliki kez.
    Inaće neznam zašto ne mogu da se otrgnem od pomisli da su ovaj i prethodni post dva dela trilogije, pa me živo interesuje treći deo. Samo moram da sačekam jer sam “podivljao”.Šalim se. Boravim u prirodi pa sam u buduće retko u prilici da pratim događanja na blogovima., jer tamo nema interneta.

  3. Eh, najveća ironija je što je to, zapravo, zaista dobar i siguran posao. Jer, ko želi da bude đubretar? Potražnja je minimalna. Ovde čak imaju i dodatnu lovu na blam. Tako nešto. U svakom slučaju, totalno ti je uspeo post :)
    I, ono, nije da ja sad tu nešto vračam, ali ne valja bacati đubre noću :P Vilino kolo, kažu :D

  4. Znaš li da je sindikat đubretara u Americi jedan od najjačih. Eto, polako i mi postajemo “American dream” ;)

  5. Kad porastem bicu… kengur!

    LM… lepo napisano nema sta… samo… osetih li ja trun cinizma , ironije ili sarkazma?

    Zaokruziti tacan odgovor…

    1. cinizam – bezocna drskost, gruba otvorenost, bestidnost
    2. ironija – fina prikrivena poruka koja se sastoji u tome sto se njome kazuje bas suprotno onome sto se u stvari misli i hoce da kaze
    3. sarkazam – zlobna, ljuta, zajedljiva, ostra i gorka poruGa

    Ogromna vecina ljudi u Srbiji radi ono sto MORA, a malo je privilegovanih koji rade ono sto VOLE.
    Eto ja toliko…

    Do nekog novog sutra… prekosutra… srdacan pozdrav ;)

    1. Bravo Zelena, ja sam ovu pesmu ispustio iz vida. Da sam se setio sigurno bi išla u prilog ovog posta. Thanks ;)

  6. Dok sam bio klinja, uvek sam od Lego kockica pravio đubretarski kamion. Polovina mojih igračaka bili su kranovi, kiperi, cisterne, i naravno — vozila dubretara. Kako dečački san da pretvorim u stvarnost? ;)

    Pop-psihologija kaže da stare stvari treba “iživeti”, da bi se “išlo dalje”.

      1. Onda znaš da moraš da nabaviš bič i šešir i iživiš svoje dečačke snove! ;) Ako želiš da odrasteš.

  7. Svaka njima čast na obavljanju tog posla, ali, ja ga ne bih mogla raditi. Nemam plavu krv, nisam preterano fina, ali, taj smrad, koji širi iz kamiona, naročito kada stigne bostan, nepodnošljiv je. Meni smeta i prženi luk, a zamisli tek onu papazjaniju iz kamiona.
    Kažem, svaka im čast, dala bih im beneficiran radni staž! Zaista!

  8. A neće da može. Hehehe. Nije f e n s i ;) Neće trebice sa đubretarima. Kad riješiš taj problem, e tek ćeš tad moći da postaneš guru ovog biznisa ;)

  9. E, još samo da nam kažeš kako da nadjemo vezu za posao i kolkiko da odvojimo za podmićivanje te veze, pa možemo da proslavimo.
    Meni naranžasta boja baš cool stoji :)

  10. Na moju veliku štetu jedino što ljudi ostavljaju iza sebe je djubre (čast izuzecima), i uništavaju druge oblike života. Što se mene tiče možda bih i mogao da radim kao djubretar, ali znam šta ne bih mogao. Banka, pošta, dom zdravlja, etc su ja mislim najgori poslovi koji postoje u univerzumu. Svaka čast ljudima koji rade tamo…

    1. Sopranovsky
      ja bih možda i voleo da radim u domu zdravlja, medicinske sestre su mnogo dobre pichke :mrgreen:

  11. Aaaa, zaboravio si još jedan bonus i to u kešu.?. Pred Novu idu lepo od vrata do vrata i traže lovu za posao koji su uredno obavljali tokom protekle godine. Nije uopšte to loš posao mogu ti reći, pogotovu iz ove perspektive gledano. Nego, kso što reče Breskvica, jel imaš BWE vezu ;-) ?

    1. Crna Perla
      za takvu damu kao što si TI možemo da potegnemo neke veze ali za neki malo otmneniji posao ;)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!