Nacionalna manjina

»Srbin sam tim se dičim«. Prošlo je vreme kada sam sa ponosom izgovarao ovu narodnu poslovicu jer to što sam Srbin, uglavnom mi samo šteti. Danas, Srbin u Srbiji, još uvek, kao nacionalna većina, nema baš neka prava. Mnogo veća prava danas imaju nacionalne manjine. One su navodno konstantno ugrožene. I zato njih mnogo više štite zakoni, država, mediji, odbori za ljudska prava… Što je država tolerantnija prema manjinama to se smatra civilizovanijom i demokratičnijom. U svakom sporu sudovi su tolerantiji prema manjinama. Manjine se pozivaju na to da su manjine, da su ugrožene, diskriminisane, da su im uskraćena prava… Odmah se angažuju predstavnici medija, koji jedva čekaju tako neku priču. I to pali. Manjine bolje prolaze.

Ako neko treba da se zaposli, prednost će imati neko iz manjine jer država treba da dokaže da je demokratski orijentisana i da u njenom sistemu vladavine ne postoji nikakav vid diskriminacije. Ako ne treba da se plati struja, porez, telefon, sigurno neće platiti nacionalne manjine. Zamislite te jadničke okružene Srbima. Mislite da je njima lako da budu nacionalna manjina u Srbiji. I oni mnogobrojniji (Turska, Nemačka, NATO, Amerika,…) nisu uspeli da izađu na kraj sa Srbima a gde će tamo neka šaka ljudi.  I još pored svega toga treba da plaćaju struju. Pa to stvarno nije u redu. Ali pošto smo mi tolerantan narod mi razumemo probleme naših nacionalnih manjina. Zato one čak i školama imaju povlašćeniji status. Ako i u bezizlenoj dečijoj tuči učestvuje neki pripadnik nacionalne manjine, to odmah dobija drugi smisao. I zna se odmah ko je kriv a ko je žrtva i ko će da izvuče deblji kraj.

Manjine imaju svoja udruženja, kulturna društva, grupe, pravne zastupnike, novčanu pomoć, ministrarstva, međunarodne humane organizacije, nevladine organizacije i ko zna još šta. Svi se oni brinu da nacionalnim manjinama bude dobro.

Zato sam rešio da se odreknem srpstva. Hoću i ja da budem nacionalna manjina. Nije bitno koja. Hoću da budem nacionalna manjina. Ne mogu da čekam da Srbi u Srbiji postanu nacionalna manjina. To je neminovnost, ali ja nemam vremena. Deca brzo rastu, brzo se stari. A hoću i ja da ućarim.

Znači, deklarisaću se kao tamo neka nacinalna manjina koja živi u Srbiji. Mislim da to danas nije neki problem i da se da to na brzinu urediti. Imam i ja pravo da ne budem Srbin. Šta sam ja Bogu zgrešio? Valjda i ja imam prava na normalan život. Kao Srbin to ne mogu da ostvarim. Kao manjina imam mnogo više mogućnosti. I neću gubiti vreme. Odmah ću početi sa delovanjem.  Pozvaću novinare i počeću da se žalim kako imam loš posao, kako mi žena još uvek nigde ne radi, kako mi prosvetni radnici maltertiraju decu i daju slabe ocene, kako vozim neku krntiju od kola, kako mi krov prokišnjava, kako nemam ADSL jer nemam ni kompjuter, kako sve što hoću da kupim moram da platim, kako nemam švalerku… I da je razlog svega toga to što sam pripadnik nacionale manjine i da Vlada neće da mi izađe u susret iako joj je to obaveza. Obratiću se i matičnoj državi čiji sam od skora državljanim da me zaštiti i pomogne mi. I pomoći će mi i moja matična država ali i majka Srbija. I prosperiraću jer mi smo demokraCCCka država. Napredovaću na poslu i dobiti povišicu. Zaposliće mi ženu. Učiteljica će dobiti po nosu a moja deca shodno tom bolje ocene. Kupiću bolja kola. Postaću švaler. Dobiću kompjuter od neke nevladine organizacije na kome ću moći da kucam još ovakvih pametnih priča. Jupi !!!

Pa nisam ni ja od juče.

Manjine su zakon !

35 thoughts on “Nacionalna manjina

  1. Toliko muke samo da bi postao švaler. Postoje mnogo lakši načini, ali niko ti nije kriv kad ne pitaš :P

  2. Ej, mi smo tvoji internet sapatnici! ‘Ajde vidi, molim te, ima li mesta u toj manjini i za nas ostale, pa javi:)

  3. Imam post sa sličnom tematikom u draftu, ali nikako da ga uobličim, jer se uvek nekako iznerviram, pa krenem redom svima mamicu… onda mi misli odlutaju i na kraju ništa ne napravim.

    1. Charolija
      kad dođe vreme taj tekst će dobiti svoju konačnu formu. I meni se to često dešava. Jednostavno mora da prođe neko vreme

  4. Isuviše ozbiljna tema i osetljivo pitanje da bi se razglabalo sa nekim koji ne može da bidne švaler.
    Kada bolje razmislim lepše bi zvučalo švalerčina.
    Ne čini li ti se da ovakvom izjavom vređaš ženski rod.

  5. “Zato sam rešio da se odreknem srpstva. Hoću i ja da budem nacionalna manjina. Nije bitno koja. Hoću da budem nacionalna manjina. Ne mogu da čekam da Srbi u Srbiji postanu nacionalna manjina. To je neminovnost, ali ja nemam vremena”

    :lol: A ne može to tako, preko reda. Tolike godine i vjekove smo se sprdali sa onima koji su prodali vjeru za večeru, i sad mislimo da može to tek tako da se avanzuje. Jok, more! Nacionalna manjina ćeš postati tek kad prestaneš da budeš većina, a onda će ponovo većine najviše da se ferma…

  6. Da l’ se dičim time što sam Srpkinja, ne znam – ništa ne osećam. U tom smislu nikad nisam ni razmišljala.
    Sećam se, na primer, košarkaškog prvenstva u Manili i one ekipe poput Kićanovića, Slavnića, Ćosića i Dalipagića, kad su izgarali na terenu, pobeđivali, pa svirala himna – e, tad mi se koža ježila i tad sam to ‘nešto’ osetila. Valjda se radi o osećaju pripadnosti, svesti o tome da pripadaš nekome, da si deo tog ‘nekog’ i ‘nečeg’. Zbog čega danas nemam ama baš nikakav osećaj poput ondašnjeg, svi nagađamo.

    U vezi sa nacionalnim manjinama, kažeš, zakoni ih štite. Ja mislim da ih štiti naše licemerje, jer ti su zakoni udvorički – doneseni ne zbog toga što smo mi mislili na nekoga. Zašto da ljudi ne koriste ono što im je dato, kad im je već dato. Mada, mišljenja sam da pošten čovek ništa ne zloupotrebljava.
    Exxx, jako dobro znam o čemu govoriš i javno ću reći da većih licemera od nas Srba nema. Pa ista ta država na koju se ljutiš zbog toga što je tolerantnija prema manjinama, tolerantna je, a to je već sramotno i vređa inteligenciju, i prema Mitrovićima, Ražnatovićima, Palmi i palmama, raznim Bajatovićima. Prema tome, mi i jesmo ugrožena vrsta, i to od nas samih.

    Izvinjavam se ako nekoga vređam, ali ove i slične teme uvek me pogađaju i ne mogu da ostavim ša-la-la komentar. Na kraju krajeva, valjda si i napisao to što si napisao, očekujući nekakav komentar, što konačno, svi radimo..

  7. Nije to nasa izmisljotina. Probaj u nekom vasingtonskom restoranu da se zakacis sa nekim Jevrejem npr, pa ces videti kako ce te ekspresno zamoliti da napustis lokal. Meni se cini da te manjine ovde sluze da se postizu odredjeni ciljevi i poeni, sustinski ugrozeni nikad nisu i sustinski sticeni sto je tebi naravno jasno, samo ti je malko muka od tog licemerja. Razumem. I meni je. Od svega.

  8. Ja se više osećam kao manjina zbog drugačijih “klanova”, “plemenskih saveza” i “bradstava” :)
    Da bi dobio posao moraš imati u zaleđini neki “Kosovski lobi”, pa Crnogorski, pa …. ima ih ;)

  9. Požuri, jer kada Srbi postanu manjina tada ta zaštita i briga više neće važiti, bar ne za njih. Valjda je to toliko jasno…
    Kad su Srbi manjina onda se manjina diskriminiše a kada su većina onda se većina diskriminiše a manjina štiti i povlašćuje…Ko još nije ukapirao…?
    I nije to nikakav dvostruki stndard već jednostruki i striktno dosledan -antisrpski.

    1. Aleksandra
      dobrodošla u eXperiment,
      antisrpstvo mi nije čudno ako se sprovodi i propagira od strane nekih drugih nacija i nacionalnosti ali da Srbi budu antisrpski orijentisani ;)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!