Nije li to početak kraja?

Koliko god da se trudim da ne razmišljam o tome, ne mogu. Jače je od mene. Sigurno je da ste se i Vi možda to upitali dok ste gledali ili čitali vesti koji dolaze iz Japana. Nije li to početak kraja ? Apokalipsa.

Sada svi već znaju za 21. decembar 2012. kao dan mogućeg kraja sveta. Spekulacija i zaštrašivanje ili drevno proročanstvo. Međutim, to je već stara vest koja je nakon katastrofalnog zemljotresa, cunamija i eksplozija nuklearnih elektrana, ponovo postala aktuelna. Sada su svi već počeli da se pitaju. „Nije li nastupilo ono što nas vekovima u nazad upozoravaju sveštenici, proroci, drevne knjige, naučnici…“. Božja kazna. Strašni sud. Odmazda prirode. Ljudi su počeli da osećaju uznemirenost i zebnju gledajući šta se dešava najrazvijenijoj i najnaprednijoj državi na svetu. Niko nije ni naslućivao koliko priroda može biti okrutna i surova a ljudi mali i nemoćni. Možda je to kazna za naš nonšalantni odnos prema njoj i našeg nepoštovanja prirodnih zakona. Možda je ovo samo opomena da se prizovemo pameti i konačno shvatimo da uništavajući planetu i prirodu uništavamo zapravo sebe.

Žao mi je Japana. Žao mi je tih ljudi. Svi znamo kako su bili disciplinovani, organizovani i radni. Kako su bili predani poslu i usavršavanju sebe pojedinaca i nacije. Da su u toj svojoj misiji bili posvećeni najviše što je moguće i da su u tom stremljenju uložili svoj maksimum i sav svoj potencijal. Sada sve to nema svoju svrhu. Ispada da je sve bilo uzalud.

Sa druge strane kad još malo razmislim možda nije čudo što se ovakva katastrofa biblijskih proporcija dogodila baš najrazvijenijoj državi i naciji. Možda su otkrili nešto što nije trebalo ? Znanja koja nisu suđenja ljudskim bićima da ih spoznaju. Kao analogiju celoj priči prisetite se Vavilonske kule.

Isto tako nameće mi se još jedna misao: „Da možda ovaj zemljotres i cunami nemaju nikakve veze sa Božjom kaznom, osvetom prirode, sudnjim danom već da je to možda delo ljudske ruke“. To mi je odmah palo na pamet, prisećajući se knjige Artura Klarka „Apokalipsa Amerike“ u kojoj se opisuje novo oružije, super podmornica koja iz velikih dobina okeana određenim snopovima zraka  izaziva zemljotrese i cunamije jasno usmeravajući njihovo delovanje na tačno određenu teritoriju.

 

Sve u svemu, šta god da je u pitanju, strašno je šta se tamo dešava. Egzistencija čitave nacije je dovedena u pitanje. Sad, da li će im svet izaći u pomoć ili samo reći NEKA IM JE BOG U POMOĆI i pritiskom na daljinski promeniti kanal. Vreme će pokazati.

ARVE Error: need id and provider

27 thoughts on “Nije li to početak kraja?

  1. Nije još kraj sveta, a kad će – ne znamo! Tako nekako ide onaj film :)
    Ništa tu nije mistično, osim naše mašte Exxx, nauka je otkrila da se zemljine ploče kreću i to je to. Ali, dobro ako baš hoćeš da znaš, kraj sveta će biti u maju. Tako barem tvrdi “prorok” koji mi je tutnuo letak u ruku dok sam “šetao” u subotu. Zato imamo fore još neka dva meseca da se ispozdravljamo… ;)
    “Kraj sveta je skoro ovde! Sveti bog će doneti strašni sud 21.maja 2011”

  2. Alex
    svrha ovog eXperimenta je da sagleda i druge mogućnosti. Sa druge strane ja nisam postavio pitanje kako već zašto.

    1. U svakom slučaju nas čeka… ako ne sad u maju ondak u decembru sledeće godine. :)
      Moj ozbiljan odgovor je da je sve posledica kretanja, ceo naš život, život ove zemljine kugle i život cele vaseljene. Kretanje donosi ali i odnosi život.

  3. Mislim da će se Japan vratiti i poslije ovakve katastrofe. Mnogo su vrijedni i uporni, mnogo su žilavi. Atomske bombe ih nisu pokolebale, zemljotresi su tamo stalni..istina, ovo je bila potpuna katastrofa, ali ja nekako vjerujem u njih.

    Apokalipsa?..ne vjerujem u to. Mislim da, uprkos svemu, svijet napreduje. Iako to tako ne izgleda.

  4. Priroda je nepredvidiva, protiv nje se apsolutno nista ne moze.
    Zasto je to uradila, ko to moze znati?!
    Ne razmisljam o smaku sveta, jos kad bih o tome razmisljala, odlepila bih.
    Zao mi je Japana, odnosno tog vrednog i predanog naroda, jednostavno je tlo tamo takvo, ne mislim da to ima veze sa nekim kaznama i sl.

      1. Bog je Vera, bar za mene a priroda je ono na sta se naselimo i sa cime zivimo.
        Tacnije Sin boziji, to redovno zaboravljamo, je dao svoj zivot za nas i vaskrsao a to ne moze biti priroda, i On je ziveo u prirodi, nije bio deo nje.

  5. Pa nije da im ništa nije ostal i da je sve bilo uzalud. Izgradili su sebe. I kada sebe izgradiš, mogu da te bace na Mars i ti ćeš se izvući. 1950 godine… Jugoslavija, Italija i Japan su bili na pribižno istom ekonom skom nivou. Pretpostavljam i Nemačka. Danas… su oni tamo a mi ovde. I to najviše zato što su oni imali nešto u sebi izgrađeno. što mi nismo. posle su samo to aplicirali na spoljašnji svet.

    1. Branko
      dobrodošao u eXperiment. Za Japance sam uvek govorio da su sa druge planete poredeći ih sa nama. Nadam se da će se izvući. To je suprotno zakonu opstanka. Ne propadaju prvo najjači i najrazvijeniji nego najslabiji…

  6. Svi znamo kako su bili disciplinovani, organizovani i radni. Kako su bili predani poslu i usavršavanju sebe pojedinaca i nacije.

    Mala ispravka, nadam se da neces zameriti – pises kao da japanski narod vise ne postoji ili da to vise nisu.

    Nemam komentar, saosecam u njihovom bolu i tuzi svakako, s druge strane, opet sami su krivi jer ljudska pohlepa dovodi upravo do ovoga.

    1. IB
      zašto bih zamerio, svaki opravdani i dobronamerni komentar, kritika, sugestija i primedba je dobrodošla ;)

  7. Ne mogu opisati tugu i saosećanje sa narodom Japana. Svašta ih je snašlo. Hirošima, Nagasaki, sada ovaj zemljotres, cunami, izgubili čitave gradove, toliko ljudi nestalo, poginulo, ostala pustoš, haos, zemlja se i dalje trese, zaista, odakle početi i gde skloniti sav taj haos i nered. A o nuklearkama da i ne pričam. Još i to sve, pride!

    Toliko je to sve strašno, da me je sramota da pomislim na ovu “siću” od problema koje nas muče.

    Pomoć im stiže sa svih strana, bar, koliko ja čujem.

    Vredni su, radni, smireni, čudo jedno. Nema panike, iz razrušenih prodavnica nema kradje, uzimaju šta im treba i ostavljaju novac u kase. Neverovatno! Zamišljam, šta bi kod nas bilo u takvoj situaciji.

    Neka im je Bog u pomoći!

  8. Ja se nadam da će se ljudi konačno “opametiti” i shvatiti šta su postali i kuda idu. Samo se plašim da će uništiti pola sveta, dok neko konačno ne shvati da naš način života jednostavno nije noramalan.

  9. Ljudi, verovali mi u apokalipsu ili ne – cinjenice ukazuju na to: do 2030. 8 milijardi na planeti, 30% bez vode za pice, a već sada hrana je preskupa. Samo je krompir 5 puta skuplji ovog meseca nego prošle godine u isto vreme. Polarizacija na bogate i siromašne nikada veća, pa onda se čudimo otkud tuniski sindrom. Dodajte na to prirodne katastrofe i mi polako tonemo ka nečemu, a vi ga zovite kako god hoćete… Ja ponovo da pomenem Zeitgeist, sve su lepo objasnili…

  10. Ja mislim da ovo nema nikakve veze sa božijom kaznom. Kao prvo, ako bi bog nekoga kažnjavao to nikako ne bi bio Japan. Oni nisu nikom ništa skrivili. A sa mišlju da je ovo možda početak kraja se definitivno slažem. Ljudi misle da su sve to budalaštine, ali na osnovu ovoga što videmo smak sveta neće doći udarom nekog asteroida, već će zemlja da nam se osveti za sve ove godine torture. Bićemo uništeni – iznutra…

    1. Citat iz filma MATRIX,

      Svaki sisar na ovoj planeti. . .
      . .nagonski razvija prirodnu ravnotežu s sredinom oko sebe.
      Ali vi ljudi ne.
      Dođete na neko područje i razmnožavate se. . .
      …i razmnožavate dok ne potrošite sve prirodne resurse.
      Preživljavate jedino tako. . .
      …da se širite u novo područje.
      Na ovom planeti postoji još jedan organizam. . .
      …koji se isto ponaša.
      Znaš koji je to?
      Virus.
      Ljudska su bića bolest.
      Rak ove planete.
      Vi ste kuga.
      A mi. . .
      . . .mi smo lek.

  11. Jedino je možda za zapitati velike stručnjake u Japanu, znajući da se nalaze na razdelnim pločama i da je taj deo podložan zemljotresima, kako im je palo na pamet da tu podižu nuklearke? Eto, o tome se priča u mom okruženju. I to, zaista, može da uništi dobar deo naroda. Kao da nisu prošli kroz “bombardovanje atomima”!
    Koliko čuvamo Majku Zemlju, tako će nam se i vratiti!

  12. Čovek se već dugo poigrava s prirodom, da li je ovo pokrenuo isto čovek, vrlo moguće, mada isto je moguće i da priroda sama rešava neke stvari. Mi možemo da se pitamo, a istina ostaje tamo negde.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Why ask?

error: Content is protected !!